Analiza lokalnih izbora u HBŽ

Izvor: Analtički tim Udruge "Prijatelji HBŽ"

Još jedni izbori su iza nas, ali po mnogo čemu specifični – prije svega svog pandemije koronavirusa, pošteno provedenih izbora što ulazi u sferu “vjerovali ili ne”, ali i zbog novih aktera koji su sudjelovali u njima.

Upravo ovi izbori ponudili su niz novih igrača na političkoj sceni Hercegbosanske županije, počevši od, kako sebe vole zvati, “stožerne stranke”, preko Hrvatskog nacionalnog pomaka, relativno dobrog rezultata Hrvatske republikanske stranke, etabliranja Županijske neovisne liste na političkoj pozornici i šećera na kraju: Stipe Đapića zvanog Biber, koji je snažno obilježio protekle izbore.

Krenimo redom…

Dr. Darko Čondrić, spas u zadnji čas za stožernike. Apsolutno svi su se zapitali otkud ovaj iznimno cijenjeni i ugledni doktor u istoj kaci s ‘njima’?

Nije ih potrebno imenovati, svaki Livnjak vrlo dobro zna koji su to ljudi – oni koji se godinama vrte po županiji i javnim poduzećima, mijenjaju mjesta kako im onoj stvari ćefne, odlučuju o sudbinama ljudi, ucjenjuju ih mogućnošću uhljebljivanja i nakon uhljebljivanja vežu ih za sebe i stvaraju glasačku bazu koja, iz zahvalnosti prema istima, redovito izlazi na izbore i glasuje kako im se kaže. Ni ovaj put put nisu podbacili, naravno…

Ali uz jednu ogromnu razliku: ovaj put ukazao im se, kao Božje proviđenje, čovjek koji uživa ugled u lokalnoj sredini i šire i za kojeg su vrlo rado glasovali (i ne samo oni, ruku na srce), a ne nevoljko kao prethodnih godina, kad su morali pregristi g…… da upišu X u kućicu pored ranijih kandidata. Što se to dogodilo kod ‘stožernika’?

Konačno su shvatili da, bez kvalitetnog čovjeka, sami ne mogu ništa napraviti i da bi doživjeli politički potop (vidi: ‘slučaj Tomislavgrad’). Izbacili su na javnu scenu pravog čovjeka koji je, praktično sam, iznio ove izbore za stožernike. Kad se malo bolje pogledaju zadnji dani kampanje, lako se može uočiti da se na skupovima stožernika nisu pojavljivali ovi gore spomenuti opskurni, profanirani likovi, već mlađi naraštaj koji se još uvijek nije okaljao (ili nisu stigli…).

Nisu se pojavili upravo iz razloga što vrlo dobro znaju da bi tako samo sjekli granu na kojoj 30 godina sjede i na kojoj im se još sjedi.

Sad se svi pitaju hoće li dr. Čondrić preuzeti uzde za koje je dobio povjerenje, potporu, legalitet i legitimitet, koji kad im odgovara, ne prestaju koristiti – slučaj Željko Komšić, a kad im ne odgovara, nikako ga ne koriste – slučaj Ivan Vukadin.

Hoće li se otarasiti utjecaja malignog tkiva koje je godinama brutalno razaralo Livno i županiju i okrenuti novu stranicu u gradu ili će, po inerciji, nastaviti putem na kojem već jesmo – putu u sunovrat i nestanak na koji nas je usmjerilo to maligno tkivo.

Kao doktor bi trebao postaviti dijagnozu i odstraniti maligne tvorevine, s nadom da te iste maligne tvorevine nisu zahvatile i njega.

Samo da ne bude ona ‘s kim si – takav si…’.

U Tomislavgradu skoro isti ljudi, ali pod novim imenom. Digla se kuka i motika da se politički zatru ljudi koji su godinama vukli ‘stožernike’ u županiji, a koje je, zbog osobnih sujeta i straha da ne izgube sinekure koje godinama uživaju, izbacilo iz ‘stožerne stranke’ ovo gore opisano maligno tkivo. Sujeta je čudna stvar…

Nisu, jadni, mogli podnijeti da na svakim izborima više glasova nose ‘tamo neka dica iz Duvna’ pa su ih godinama olajavali kod ‘Velikog vođe’ i njegovih najbližih pomoćnika, zabijali kajle gdje god su mogli, podmetali na sve načine…

Pojam legitimiteta, čije su nepostojanje u slučaju Željka Komšića tako često i ostrašćeno ponavljali (s čim ćemo se svi složiti!), su vrlo lako zanemarili i pregazili u slučaju Ivana Vukadina i njegove ekipe, koji su osvojili najviše glasova na općim izborima prije dvije godine i samim time stekli legitimitet!

Nikako nisu mogli prihvatiti činjenicu da postoji, pored njih, još jedan vrlo jak politički igrač koji godinama samo jača i koji ostavlja rezultate iza sebe.

Nadali su se da će ‘kažnjenici’ nestati s političke scene kao i mnogi disidenti prije njih koji su napuštali HDZ, ali su se gadno prevarili…

Suprotstavili su ‘kažnjenicima’ čovjeka svog kalibra, sličnog sebi – čovjeka koji je uvijek lijepo pričao, a nikad ništa nije radio, osim za sebe.

Iako je mogao puno toga učiniti za Tomislavgrad… (npr. bio je čelni čovjek Ureda za veterinarstvo, dva mandata federalni zastupnik)…

Gurali su tog čovjeka na sve moguće načine, osigurali mu svu potrebnu logistiku, medijski ga promovirali kao nikog u cijelom HDZ-u – iskakao je iz svake paštete, nije se mogao ni jedan članak na bilo kom portalu otvoriti, a da ne ugledate ozbiljnu facu s lažnim osmjehom, pod sloganom “Nova snaga za novo doba”.

Čovjeku 60-ak godina, a trebao bi biti nova snaga… Svašta…

Skastio se ‘Veliki vođa’ pohoditi duvanjsko polje slavno, okupljati svoje stado, svrćati probrane gazde, obećavati brda i doline… Uzalud vam trud svirači…

Običan čovjek se politički emancipirao, počeo suditi političare po djelima, a ne po slatkorječivosti.

I glasovao kako je glasovao – sveo “novu snagu za novo doba” na političkog luzera 21. stoljeća, stranku na tri-četiri bijedna mandata, razvaljenu do beskraja, bez ikakve snage i utjecaja. No, ne brinite za “Novu snaga za novo doba”…

Republikanci? Simpatična ekipa političkih diletanata koja isijava optimizam i entuzijazam, koja je krenula na jedan težak i neizvjestan put, predvođena bivšim ‘stožernikom’ koji se na vrlo ružan način razišao s istima. Taj čovjek će vrlo skoro trebati dati odgovor što hoće, čemu teži i za koga uopće igra – želi li biti vječiti oporbenjak kao dragi doktor Ćoza ili će preuzeti odgovornost i dići stranku na veći nivo.

Morat će vrlo skoro svojim članovima i livanjskoj javnosti pokazati gdje će i kud će… Nazad majci u krilo ili ne?

Županijska neovisna lista se definitivno etablirala na političkoj sceni u Livnu. Dobrim dijelom je svojim aktivizmom spriječila izborne prijevare kojih je bilo tako puno u prošlim vremenima.

Uspjela je izbaciti nekoliko vrlo dobrih ljudi na političku scenu. Jedan od njih je mladi doktor (opet doktor, ima li ijednog da nije u politici?) koji je s par svojih javnih objava vrlo dobro analizirao stanje nataliteta u našoj županiji. Čovjek je u svojim objavama bio vrlo, vrlo odmjeren i uvjerljiv jer se doticao problematike koju najbolje poznaje.

Upravo tako nešto i fali našoj političkoj sceni – ljudi koji razumiju problematiku i mogu ponuditi rješenja.

Vrlo uvjerljiv je bio i jedan povratnik iz Njemačke, otac petero djece koji je iskreno podijelio svoja iskustva i razmišljanja o životu u tuđini, ambijentu u kojem živimo, ali i ulio nadu svima onima koji misle živjeti u Livnu.

Najveći uteg ŽNL-a je predsjednik stranke. Čovjek nikako ne može shvatiti da nije novinar i da on nije taj koji javnost na dnevnoj osnovi treba upoznavati s političkim tračevima.

Ne može nikako shvatiti da ne treba biti komentator komentara na društvenim mrežama jer tako samo u ništa troši snagu i energiju, a efekt koji postiže je obrnuto proporcionalan cilju. Ako misli učiniti uslugu sebi i stranci, trebao bi nekako suzbiti taj svađalački poriv. Ili će postati degutantno, ako već nije…

Dinko… Kulturan, uljudan, odmjeren, čestit, umjetnička duša… pravi antipod lokalnim političarima… Ali mu fali strasti, žestine, borbenosti…

I šećer, odnosno biber na kraju: Stipe Đapić Biber. Nitko nikad nije imao bolji slogan za izbore – Zabiberimo im zajedno!

Pratio sam u zadnjih 20 godina sve domaće predizborne kampanje, usput i svjetske, ali ovaj slogan je vrh! Fantastičan! Fenomenalan! Duhovit ijezgrovit, jasan i precizan, pamtljiv… Ma nema dalje!!! Svaka čast autoru slogana! Kapa do poda, majstore!

Sve je rečeno u ovom sloganu – to je krik čovjeka koji se u politiku “razumi k’o Mara u kriv ku*ac”, ali se razumi u život.

Vidi da nam se u životu sve raspada, da nas je sve manje, da nestajemo, da nas sve više stežu i maltretiraju policije i inspekcije koje vladajuća klika šalje na malog čovjeka i otima mu sve što može oteti – pare, slobodu, mogućnost izbora… Ubija volju za životom u rodnom kraju i svaku ideju da se nešto napravi i da se od svog rada živi.

“Zabiberimo im zajedno” je krik ljudi koji ne žele biti služinčad i kmetovi oligarhije, klimoglavaca i analnih uvlakača koji lagodno žive ne radeći ništa.

To je krik ljudi koji žele normalno živjeti u svom gradu, na svojoj zemlji, u normalnom okruženju koje nudi podjednake mogućnosti svima.

Možda se varam, ali “Zabiberimo im zajedno” može vrlo lako postati sociološko – politološki fenomen već na sljedećim izborima…

Analtički tim Udruge “Prijatelji HBŽ”



Komentari

Next Post

BiH po broju umrlih među najgorim europskim državama

Pet stu 20 , 2020
U Bosni i Hercegovini u petak je potvrđeno nešto manje od 1200 novih slučajeva zaraze koronavirusom, ali i 53 smrtna slučaja, što tu zemlju drži pri vrhu popisa europskih država s najvećim brojem umrlih od covida na 100 tisuća stanovnika.