Kako su unitaristi prijevaru i pobjedu pretvorili u sramotu i poraz

I zaista što je bošnjačka politika na čelu s Bakirom Izetbegovićem dobila organizirajući prijevaru i uzurpaciju hrvatske pozicije u krnjem Predsjedništvu BiH? Dobili su to da u Predsjedništvu nije kako kažu dva na prema jedan.

Izborna noć 2018. godine. U Sarajevu se otvarao pjenušac. Frcale su velike riječi. Osmijesi. U Mostaru pak poniženje.

Upozorenje da je riječ o prijevari. Zabrinuta lica. Bošnjački birači su po treći put izabrali hrvatskog člana krnjeg Predsjedništva.

Četiri godine nakon toga Željko Komšić privodi kraju još jedan mandat. Nema više velikih riječi. Nema osmjeha. Nema ni poteza. Samo ljutnja. Teške optužbe. Promašene četiri godine. Kao da su se prijevara i pobjeda pretvorili u sramotu i poraz.

Piše: Miroslav Vasilj, Pogled.ba

I zaista što je bošnjačka politika na čelu s Bakirom Izetbegovićem dobila organizirajući prijevaru i uzurpaciju hrvatske pozicije u krnjem Predsjedništvu BiH? Dobili su to da u Predsjedništvu nije kako kažu dva na prema jedan.


Da Milorad Dodik i Dragan Čović ne surađuju na uštrb Šefika Džaferovića. I to da su sa svojim „diplomatskim“ kadrovima uzurpirali veleposlanička i konzularna mjesta koja pripadaju Hrvatima I je li to sve? Ima li još kakvog benefita? Zapravo nema. To je to! To je taj slatki plod prijevare, otimačine i uzurpacije. S druge strane što je bošnjačka politika izgubila organizirajući prijevaru? Prije svega dovela je do usijanja odnose Hrvata i Bošnjaka u ionako krhkoj Federaciji. Narušila ih je do te mjere da je povratak nazad teško moguć.

Zatim uzurpacija je u potpunosti ujedinila hrvatske stranke u BiH da danas ne postoji niti jedna koja ne osuđuje tu otimačinu. Došlo je do svojevrsne velike koalicije onakve kakve se stvaraju samo onda kada je jedno društvo u velikoj opasnosti. Otimačina je potakla i zajednički stav svih hrvatskih stranaka o nužnim promjenama izbornog zakona i ustavnih promjena. Uzurpacija je dovela do potpore gotovo svih relevantnih stranaka u Hrvatskoj i osude takve pojave.

Istodobno hrvatska diplomacija diljem svijeta što tiho što manje tiše upoznaje brojne centre što se to događa u BiH. Upravo im je otimačina u danas krnjem Predsjedništvu poslužila kao najreprezentativniji primjer jer ju je lako objasniti. Jer je simbol uzurpacije, a jezik simbola je u politici jako bitan. Otimačina i prijevare u prevažnim domovima naroda mnogo su kompliciranije za strance, no ovo što se događa u krnjem Predsjedništvu gotovo je svakome moguće objasniti pa i onim zlonamjernim.

No ono gdje je definitivno zakazala hrvatska diplomacija je jučerašnja izjava voditelja izaslanstva EU u BiH Johanna Sattlera koji je u ime Europske unije, dakle i u ime Republike Hrvatske, „pogurao“ Bakira Izetbegovića pred završnu rundu pregovora rekavši kako će se izbori u listopadu održati bez obzira došlo ili ne do izmjena izbornog zakona. Nije jasno otkud Sattleru pravo da se u ime cijele EU svrstava na jednu stranu u pregovorima i zašto službeni Zagreb odmah jučer nije oštro reagirao na takvu podvalu?

Pa ipak kad se sve zbroji dakle ne samo da je Hrvatima nanesena šteta nego se bošnjačka politika iz nekadašnje uloge dežurne žrtve pretvorila u ulogu hegemona i uzurpatora. O diplomatskim ispadima Komšića da se i ne govori. Primjerice nedavni napad na francuskog veleposlanika u Crnoj Gori. Poruka Makedoncima – kupite i vi francuske zrakoplove pa možda jednog dana uđete u EU. Poruke kako ne postoji hrvatski jezik. Ili kampanja protiv Pelješkog mosta. Ni nedavni posjet papi Franji nije uspio sprati taj nataloženi glib. Dapače i taj posjet je prožet raznim podvalama, skrivanjem izraza konstitutivni narodi u priopćenju Svete Stolice, ali i izmišljenim izjavama o dobrom čovjeku.

O odsustvu legitimiteta da se i ne govori. A društvo u kojem nema legitimiteta pretvara se u društvo u kojem vrijedi zakon džungle. Zato bi se uzurpacija hrvatske pozicije u krnjem Predsjedništvu te domovima naroda mogla nazvati zlom jer zlo je željeti da jednog naroda ne bude, ali i glupošću jer je prijevara urađena na providan način. I zaista ne bez razloga veliki francuski spisatelj i nobelovac Anatole France napisao je kako je – glupak opasniji od zlikovca jer zlikovac nekada predahne od zla, ali glupak od gluposti nikada. Završna runda pregovora koja je pred nama prilika je da se i zlo i glupost iskorijene iz bh. politike.

SOURCEPogled.ba
Previous articleNova sramotna izjava Bisere Turković: Građane BiH je nazvala razmaženima
Next articleNjemačka i Izrael zajedničkom rezolucijom protiv negiranja holokausta
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments