Odlična Pavkovićeva kolumna o velikoj Bosni: Što bi bilo – kad bi bilo

Odlična Pavkovićeva kolumna o velikoj Bosni: Što bi bilo – kad bi bilo

Kada bi netko želio napakostiti Bošnjacima, mogao bi, pozivajući se na izmišljene izvore, poslati nepotpisani “dokument” Europi i svijetu u kojemu tvrdi kako ISIL, Al-Qaeda i islamski radikali u srcu Europe planiraju napraviti “veliku Bosnu” ili, još gore, islamsku državu.

Piše: Jozo Pavković, Večernji.hr.

Vjerodostojnost bi svakako pojačao zemljovid fantomske tvorevine, gdje granice zadiru duboko u Hrvatsku, Srbiju i čak objedinjuju Albaniju.

Za “autentičnost” priče potrebne su paraobavještajne službe, utjecajni političar – poštar i portal koji će to sve objaviti. Ako non-paper padne na plodno tlo, bit će top tema. Svjetska priča. Podvalu bi tada ozbiljno komentirali svi relevantni političari, mediji i javnost.

Optužbe za velikomuslimanski projekt nanijele bi štetu, prije svega, bošnjačkim političarima. Znači, nepoznati autor pogodio bi metu.

Morali bi se braniti. Što bi značilo da su u svim budućim pregovorima “bosanski islamski fanatici” oslabljeni. Ako bi ta laž postala istina, onda bi i međunarodna zajednica honorirala Hrvate i Srbe u BiH, jer su oni tamo “naši policajci”.

Dobili bi veću autonomiju jer čuvaju kršćansku Europu od ekspanzije islama. I kako onda dokazati da su kazna i nagrada nastale na izmišljenoj priči? E, tako izgleda slovenski non-paper o podjeli BiH i ostatka Balkana. Samo što u njemu nisu meta Bošnjaci, već, čini se, “secesionisti Bosne” Hrvati i Srbi.

Pila je okrenuta naopako. Nepostojeći ljudi na nepostojećem papiru s nepoznate adrese navodno su poslali pismo u kojemu se dijeli zapadni Balkan.

Dio BiH pripojili su Srbiji, dio Hrvatskoj, a Kosovo Albaniji. Iako su ga svi demantirali, osobito “autori” Slovenci, fantomski non-paper svi su komentirali kao da je službena objava rata.

Uspjelo je autoru zamutiti vodu i prebaciti fokus s ustavnih reformi na destrukciju u provođenju Daytonskog sporazuma. I dodatno pojačati sumnju na susjede koji “vječito teže podjeli BiH”.

Upravo to je najveći adut onima koji ih žele iz Ustava izbaciti kao konstitutivne narode i uspostaviti unitarnu BiH u kojoj bi vladao većinski (bošnjački) narod.

Simptomatično je kako je nepotpisano slovensko pismo stiglo mjesec dana nakon potpisanog, američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena Sarajevu.

Šokiralo je sve bošnjačke unitariste koji su očekivali kako će nova američka administracija srušiti svoj, Daytonski sporazum i umjesto države s trima konstitutivnim narodima uspostaviti građansku, unitarnu BiH. Potpuno suprotno. Bidenova administracija traži ustavne reforme na temeljima sadašnjeg Daytonskog sporazuma.

Nema Daytona 2. To znači – BiH ostaje država s dvama entitetima i trima konstitutivnim narodima. Trima, a ne jednim! S obzirom na to da se Americi ne smije reći “ne”, onda je treba diplomatski uvjeriti da nije u pravu.

Ona svoj stav može promijeniti jedino ako se dokaže da je BiH u opasnosti od unutarnjeg neprijatelja. Zato se sustavnim optužbama slabe, prije svega, Hrvati s obiju strana granice.

Unatoč tomu što službena hrvatska politika ni u BiH ni u RH nikada nije govorila o prekrajanju granica, pa čak ni o trećem entitetu, spočitava im se kako to žele. Hipoteku krivnje pojačavaju mitom iz Karađorđeva. U tom kontekstu mnogima je zasmetalo što je nekoliko dana prije Blinkenova pisma Hrvatska poslala konstruktivni dokument kojim od Europe traži inicijativu o sveobuhvatnoj transformaciji društva u BiH, a sve u cilju što bržeg priključenja EU.

Kao dobri susjed koji želi cjelovitu, europsku BiH, svoj non-paper iza kojega stoji šalje po cijelom svijetu. I za njega dobiva sve veću potporu. Jer, sve se više prepoznaje kako su Hrvati jedini istinski za euroatlantsku BiH.

Zato se čini da su “slovensko” pismo pisali upravo oni kojima se nisu svidjela postojeća konstruktivna pisma, američko i hrvatsko. Odnosno oni koji ne žele euroatlantski put BiH, a ni američki projekt – daytonsku BiH.

Sve upućuje na to da iza fantomskog pisma stoje oni koji su se htjeli predstaviti žrtvom podjela. Slično je radila i Miloševićeva velikosrpska kuhinja. Tada se raspala Jugoslavija. Nadajmo se da BiH neće od velikobošnjačke politike. Jer, u toj državi ima sasvim dovoljno mjesta za sve njezine narode i građane.

Tijekom burne povijesti mnoge države i lideri prekrajali su joj granice. Na koncu, i Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva entiteta i deset županija te Distrikt Brčko.

U podijeljenoj državi danas je sve u blokadi zato što se duh i slovo Daytona izigravaju. Ponajviše to čine oni koji se predstavljaju patriotima. Kada bi se poštovalo izvorni Dayton, onda ne bi trebalo tražiti nova rješenja. Pogotovo ne u prekrajanju granica.

Povijest je pokazala da se one u BiH uspostavljaju jedino krvlju. Pa čak i onda kada ih predlažu nepostojeći crtači na nepostojećim papirima.

Bild.ba