Poznata novinarka o starim hercegovačkim uskrsnim običajima

Poznata Gruđanka sa zagrebačkom adresom, novinarka Ivana Tomić, sa svojim Facebook pratiteljima podijelila je svoj doživljaj uskrsnih običaja u Hercegovini.

Snažni doživljaj hercegovačkih uskrsnih običaja iz pera Ivane Tomić prenosimo u cijelosti:

"Pita me netko šta se u Hercegovini ilo za uskrsni doručak. E vako, čim bi otvorili oči, još krmeljavi, braća i ja bi navalili na jaja koja je mater večer prije ofarbala u kori od kapule. Farbalo se puno jaja. Sve bi porazbijali, natjecali smo se tko će jače udarit. Ne mlitavo, nego onako… junački. Ne sićan se je li neko plaka kad je njegovo jaje bilo razbijeno, vjerojatno je. E, onda bi takvi krmeljavi trčali u prvu kuću do naše, čekala bi nas druga dica sa svojim jajima. Onda smo trčali u Baje i Veljke ili bi njijova dica došla u nas. Šta se ilo? Ila su se jaja, po putu, usput, nije se sidilo za stolon. Ko će gubit vrime na to?! Išlo se čestitat od kuće do kuće. Zora je sidila isprid svoje kuće, i pokojna Matinica bi isto bila isprid svoje stare kuće. Zora bi došla na kapiju pa bi svakome od nas dice dala po jedno jaje, sićan se tog njezinog smija još i danas. I tona i boje glasa. Rekla bi: "Dico moja, Bog vas blagosovija. Di su van ćaća i mater, oće li ić u crkvu?"

Naravno da će ić, misa se ne propušća. U 11 je tradicionalno bila, do 10 je najkasnije tribalo doć kući, umit se, oprat i tribalo je oko 10:15 k misi. Realno do crkve triba 10 minuta vožnje, ali kad ćaća kaže da se iđe, iđe se. Nema pogovora. Nosila su jaja i u crkvu, ali da ćaća ne vidi, inače bi bilo belaja. Ne znan zašto, vjerojatno zato što u crkvi tribaš bit kako Bog zapovida, ne radit gluposti, ne smijat se i bit uredan i miran da oni Ante Perin što je doša iz Zagreba kaže kako su dica Kreše Stanića mirna. Pratar ko pratar, nikad završit, ja san čitala na oltaru i pivala. Mater sva ponosna, ćaća isto, ali on mora bit ko kamen čvrst, ne smi pokazat da je ponosan. Ne znaš ti koji je to ponos kad tvoja Iva čita čitanja na oltaru, a puna crkva ljudi iz Zagreba, iz Osijeka, iz Njemačke…Pa govore kako je pametna, kako su je lipo mater i ćaća odgojili. Srce ko kuća. Unda kreneš kući iz crkve, ćaća vozi sporo, da nas ljudi vide i da mi vidimo ko je odakle doša, ko sidi isprid čije kuće, unda oko jedan dođeš kući, ručaš… Mesa i kumpira, mlade kapule. Nije u nas bilo rotkvica, nije bilo ni šunke. Bilo je pršuta, ali nije se pršut ija.

E, to je Uskrs… taj osjećaj je i uskrsni doručak i ručak. Taj osjećaj je više od hrane. To trčanje od kuće do kuće, cika… Danas isprid kuće nema Zore, nema ni Matinice, nema baš ni dice, nema trčanja od kuće do kuće. Josip je u Berlinu, Zdravko kod kuće s materon i ćaćon, Nikola je u Zagrebu, i ja san. Ali osjećaja ima, ostao je.

Sretan vam Uskrs dragi ljudi, probudite i vi taj osjećaj u sebi", napisala je Ivana Tomić na Facebooku.

Bild.ba