Je li petokraka na vrhu zgrade u Rijeci važnija od hrvatske ekonomije?

Proteklih dana svjedočimo događaju koji je uzburkao duhove hrvatske prošlosti obojane u crveno i crno, dobro poznate i otrcane u medijskom prostoru.

Tako je riječka zgrada, inače arhitektonski nezanimljiva, postala medijska senzacija jer se na njoj kao umjetnička instalacija istaknuo poznati ideološki simbol u obliku petokrake.

Piše: Ivan Vrljić/Bild.ba

Zašto nitko ne pita zašto je Slavonija prazna i pusta? Zašto je propao, odnosno drastično oslabio hrvatski turizam? Ne, to nisu aktualna pitanja.

Nama je važnija petokraka ili koji ustaški uzvik da bi potpalili ionako zapaljiv medijski prostor u Hrvatskoj i okolici.

Dok mladi Hrvati peru čaše u Dublinu ili Münchenu, nas opet zanima petokraka koju smo, naravno, opet otkopali iz nekih trulih grobova prošlosti.

Bolje bi bilo da je zakopamo u prošlo svršeno vrijeme.

Naravno da ćemo se sjećati palih hrvatskih ratnika i vojnika na oltaru domovine. Njih se trebamo uvijek prisjećati s posebnim dignitetom i poštovanjem na sve obljetnice.

Uostalom taj znak je kamen spoticanja u hrvatskom društvu jer je uzrokom mnogih ubijenih i nestalih hrvatskih žitelja bez suda i mogućnosti obrane.

Nemojmo mladu generaciju učiti kojekakvim umjetničkim instalacijama kojima je cilj posvađati vječne rivale i destabilizirati hrvatsku ekonomiju koja je ionako na koljenima zbog pandemije koronavirusa.

Mlade ljude zanima kako povećati prosječnu hrvatsku plaću, kako ekonomiju podići iz pepela, kako mlade i obitelj spasiti od oskudice danas, sutra ili prekosutra da mogu normalno funkcionirati i odgajati djecu.

Nas zanima zašto su mito i korupcija ukorijenjeni u hrvatsko društvo i nesavladiva barijera pri pronalasku bilo kakvoga posla.

Kojekakve instalacije od petokrake i željeza koje nisu umjetničke, nego provokativne mogu imati svoje mjesto u muzejskim prostorima nekadašnjih država koje su već samim odlaskom u povijest zacementirale svoje mjesto u prostoru i vremenu.

Mlade više ne zanima podijeljeno društvo koje ne brine za ekonomiju i društvo općenito, nego nam ispire mozak glupostima iz prošlosti. Zanima nas zaposlenje, odgovornost i bolje sutra.

Ostalo ostavimo prosudbi stručnjaka iz djelokruga koje to zanima više od budućnosti mladih.

Reče jednom veliki čileanski pjesnik Pablo Neruda: Kada bih imao sto godina, moj najbolji dan uvijek bi bio sutra.

Hrvatima je ipak jučer uvijek važnije od sutra.

Bild.ba



Komentari

Next Post

Mala hercegovačka vinarija osvojila zlato na prestižnom ocjenjivanju vina u Londonu

Sub ruj 26 , 2020
Mala hercegovačka vinarija “Podrum Vilinka” iz mjesta Sretnice kod Čitluka, osvojila je Zlatnu medalju na najvećem ocjenjivanju vina na svijetu – Decanter u Londonu, što je povijesni uspjeh za bh.vinarstvo i vinogradarstvo. Drugi put ova vinarija može se pohvaliti osvojenim zlatom. Prije tri godine na natjecanju u Londonu osvojila je zlatnu medalju […]