‘Moj pravi život, ja sam samo disao…’

Osim po književnom radu, ostao je zapamćen i po boemskom načinu života.

Prošle se godine navršilo okruglih 65 godina od smrti velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, o čemu su mediji prije godinu dana opsežno pisali.

Uostalom, ako je netko zaslužio da ga se ne zaboravi, onda je to zasigurno (i) ovaj sjajni liričar. Ujević se rodio u Dizdar kuli u Vrgorcu 5. srpnja 1891., a preminuo je u Zagrebu 12. studenoga 1955.

Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu. Gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je na hrvatski jezik i književnost, a nakon toga i klasičnu filologiju te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student, bio je pripadnik mlade generacije hrvatskih intelektualaca, politički aktivan.

Godine 1912. godine okrenuo se politici jugoslavenskog integralizma, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu. Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine uhićen je i kažnjen trogodišnjim izgonom, zbog čega je 1913. godine emigrirao u Pariz, piše Bljesak.info. Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.

Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u domovinu. Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika iz 1914. godine. Osim što je napisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima Oroz pred Endimionom te Sumrak poezije.


Godine 1930. preselio se iz Beograda u Sarajevo. U to je vrijeme objavio dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva. Radi se o zbirkama poezije Auto na korzu i Ojađeno zvono. Tin Ujević za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, ali se zato mnoge književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom. Njegovim je imenom nazvana najveća hrvatska pjesnička nagrada “Tin Ujević”.

Ujević je u svojim pjesmama stvorio snažne akcente osobne tragike, izrazio duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama. Osim po književnom radu, ostao je zapamćen i po boemskom načinu života, bio je u središtu pozornosti posjetitelja boemskih kavana i gostionica, a osobenjačkim načinom života skrivao je tajnu svoje intimnosti.

SOURCEBljesak.info
Previous articleUoči obljetnice: Veliki mural u Mostaru posvećen žrtvi Vukovara
Next articleSarajevski mediji pišu da će EU šefovi diplomacija razgovarati o sankcijama za političare iz RS
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments