Kako je američki san postao bosanska noćna mora: čak 36 obitelji iz BiH sve rasprodale da se dokopaju Obećane zemlje, a sve im je propalo!

U Bosni i Hercegovini (BiH) naveliko se sanja “američki san”, ali je put do njega za neke postao noćna mora. “Postoje ilegalni načini, ali, molim vas, nemojte! Dovest ćete se u situaciju da vas deportiraju”, poručila je preko društvenih mreža klijentima pravnica Ajša Ramić reklamirajući svoj novi biznis, prenosi Vecernji.ba.

Odnedavno povezana s imigracijskom savjetnicom Merjemom Mirsadom Veladžić, nudila je pomoć Bosancima i Hercegovcima željnima boljeg života i obećavala im lagan put do američke useljeničke vize, piše Centar za istraživačko novinarstvo – CIN. Poslovne partnerice, koje je Facebook spojio nekoliko dana prije, tvrdile su da surađuju s Američkim veleposlanstvom u BiH i da u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobivanja viza.

Zauzvrat su od klijenata tražile uplate od oko 5000 dolara kako bi im ugovorile termine za intervjue u Veleposlanstvu. “Bujrum na intervju i dobro došli u Ameriku!”, emotivno je poentirala Veladžić u promotivnom videu, kao da je to nešto najjednostavnije na svijetu. Zahvalni na prilici i s nadom u novi početak, 36 obitelji potpisalo je ugovore o suradnji s posrednicama, uvjereni da iza njih stoji Veleposlanstvo. No Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) otkriva da Veladžić i Ramić nisu ni surađivale ni komunicirale sa službenicima Veleposlanstva, a klijentima su davale falsificirana dokumenta.

“Izvisili smo, prevareni smo!”

Članovi 14 obitelji s kojima su novinari razgovarali kažu da im je suradnja s ovim ženama donijela razočaranje i sramotu. “Izvisili smo, prevareni smo!”, kaže Džemal Filan, koji neuspješno pokušava vratiti novac koji je uplatio kako bi svojeg bratića doveo u obećanu zemlju. Lažno posredništvo Žepčanka Merjem Mirsada Veladžić doselila se u Jacksonville na Floridi 2017. godine. Uz posao u tvornici, 2018. godine osnovala je administrativni servis za prevođenje i pomoć starijim sugrađanima koji se nisu dobro snalazili u američkom administrativnom sustavu. Tvrdi da nije imala veliku zaradu i da je tarifa u rigidnom američkom financijskom sustavu bila “koliko ti nije puno”.

No početkom travnja ove godine njoj je zatrebala pomoć u BiH. Preko društvenih mreža pronašla je mladu pravnicu iz Visokog, obrazovanu i samouvjerenu Ajšu Ramić, koja joj je za tri dana “sredila” boravišnu dozvolu u BiH za zaručnika koji tada nije ni bio u zemlji. Dozvola je bila falsificirana, a e-mail koji je Asmir Kedić, šef Terenskog centra Sarajevo u Službi za strance BiH, poslao Ramić i koji je završio riječima: “Bravo na aktivnostima, najbolja si kao i uvijek” – bio je lažan. Kedić u vrijeme slanja nije više radio u Službi. Veladžić tvrdi da sve to nije znala. Ramić ju je kupila efikasnim radom i ideja o suradnji bila je rođena: “Ajša, mogla bi pomoći jer mene ljudi pitaju kako mogu dovesti ljude otuda.” Veladžić je sredinom travnja osnovala tvrtku “Bamer administration and interpreter services” u Jacksonvilleu i započela je biznis s Ramić.


Dvadesetdevetogodišnja Ramić u promotivnim tekstovima sebe opisuje kao borkinju za prava manjina, a mediji su je predstavljali kao jednu od najobrazovanijih Romkinja u Europi. Nakon magisterija je radila u nekoliko organizacija, ali je prije dvije godine postala “sama svoja gazdarica”. Osnovala je “Forrtuna administrativni biro”, koji je ove godine u Visokom preimenovala u “Invictus administration”. Ove su se organizacije u različitim kombinacijama pojavljivale kao ugovorne strane u novom poslu s američkim vizama. Veladžić je trebala pronalaziti klijente i skupljati novac, a Ramić potpisivati dokumente i komunicirati s Veleposlanstvom, tvrdeći da s njima ima ugovor o suradnji. Samouvjerene i sa spremnim odgovorima na svako pitanje, svakodnevno su se reklamirale na društvenim mrežama. Nudile su jednostavan i brz put do američke vize, bez čekanja i maltretiranja po Veleposlanstvu. Klijentima je ostalo samo da im daju novac. Među Bosancima i Hercegovcima u Americi brzo se pronio glas o novoj nadi.

“Dvadeset dvije godine sam ja ovdje, ja još nisam svoju zemlju posjetio. Nemam nikoga, imam jedino tog brata i tu njegovu porodicu i stalo mi je do nekoga svog”, kaže Džemal Filan iz Jacksonvillea. Iako sumnjičav, nada da bi mogao dovesti bratića u Ameriku i konačno imati nekoga svoje krvi pokraj sebe bila je jača pa je dao Veladžić 3250 dolara.

Veladžić je s klijentima otišla pred Veleposlanstvo

“Tek sam onda vidjela svojim očima kad mi je službenik Veleposlanstva rekao: ‘Ovo nije logo Veleposlanstva, niste na listi‘”, tvrdi Veladžić, te dodaje da je odmah pitala Ramić tko su ljudi za koje je tvrdila da su službenici Veleposlanstva s kojima surađuje. Među njima je bila i Amela Dinar Mostić. “Ja sam ti vrlo dobro objasnila sve, da je Amela dio tog tima i da je Amela šefica Ani (Kukolj, nap. a.). Nema potrebe da mene ispituješ i mene tako propitkuješ preko telefona. Ti i ja smo valjda tim u ovom svemu”, rekla joj je Ramić i zaprijetila policijom. Jedina Amela Dinar Mostić u Visokom je liječnica u lokalnom Domu zdravlja. Ona tvrdi da ne poznaje svoju sugrađanku Ramić i da nema nikakve veze s Veleposlanstvom SAD-a u BiH.

Osim Ane Kukolj, na falsificiranom dokumentu potpisan je i Matthew Fist. Novinari CIN-a nisu pronašli ljude s ovim imenima koji bi bili povezani s Veleposlanstvom, s Ramić ili s Veladžić. “Sa svima sam komunicirala e-mailom, ali nikada nikog nisam čula telefonski”, kaže Veladžić. Prijave u BiH i SAD-u Doznavši za ove događaje, Američko veleposlanstvo u Sarajevu obavijestila je o prijevari bosanskohercegovačku javnost, svoj ured u Washingtonu i lokalnu policiju. Veladžić je prijavila Ajšu Ramić Federalnoj upravi policije u Zenici zbog prijevare i vratila se u Ameriku.

Tvrdi da je sva dokumenta i informacije koje je davala ljudima dobivala od nje. “Nisam znala da je to ilegalno. (…) Odvjetnik radi posao koji treba raditi. Što ja moram razbijati glavu oko toga?!” Svim klijentima i poslovnoj partnerici poslala je obavijest o prekidu suradnje s Ramić, zatraživši od nje da im vrati novac. Ramić se od tada nije javljala na njihove telefonske pozive, a nije htjela službeno razgovarati ni s novinarima CIN-a.

Ona je na zahtjev tužitelja Zeničko-dobojske županije sredinom kolovoza saslušana zbog prijave o prijevari koju je predala Veladžić. Poslovnim je partnericama 36 obitelji i pojedinaca uplatilo gotovo 140 tisuća dolara. Prema riječima Merjem Veladžić, ona je dobila 48.500, a Ramić 91.500 dolara. Među tim je novcem i 5250 dolara koje je Edin Salešević iz St. Louisa uplatio za vizu svoje rođakinje: “Ja sam rekao Merjem, digni kredit, vrati novac kome možeš. Isplaćuj, plaćaj, šta ću ti ja!? Žao mi je, znamo se, žao mi je, ali ja kad tako tropnem, ja platim.” Salešević je došao u BiH po dvoje mladih, planirajući im dati posao i šansu za ostvarenje američkog sna, ali se u novu domovinu vratio sam s novom lekcijom iz starog zavičaja – Bosna je uvijek pravo mjesto za prijevare.

Previous articleTroje mališana pronađeno mrtvo na obali, njihova majka bila je par kilometara dalje, a policiji nikako nije jasno što se dogodilo
Next articleOva zemlja bi mogla izletjeti sa Svjetskog prvenstva u Kataru: Pogledajte kakvu su kardinalu grešku napravili, a sa svime je povezan čovjek kojem zavidi Ekvador
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments