Za Bild.ba piše Dušanka Majkić: Uhapšeni su akteri jedne neslavne priče

Za Bild.ba piše Dušanka Majkić: Uhapšeni su akteri jedne neslavne priče

Foto: Fena

Dogodilo se ono što su svi s nestrpljenjem  očekivali. Uhapšeni su akteri jedne neslavne priče koja će, prema svemu sudeći, ostati zapamćena i koja će dobiti konačan i očekivan epilog.

Ne događa se to često u BiH, zato i izaziva toliku pažnju medija i javnosti. Uhapšena su tri famozna lica  sa F: Fadil (Novalić) premijer Federacije BiH, Fahrudin (Solak),  suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite i Fikret (Hadžić) vlasnik firme „Srebrena malina“, koji su osumnjičeni za krivično djelo udruživanje radi činjenja krivičnog djela, pranje novca, krivotvorenje službene dokumentacije,  zloupotrebe položaja i brojnih drugih oblika zloupotreba u predmetu „Respiratori“ koji već duže vrijeme potresa  BH javnost.

I dok su  mediji i javnost grozničavo pratili iz sata u sat dešavanja tokom istrage,  zanimljiva je reakcija bošnjačkih političara koji su se odmah oglasili, komentarišući  o samoj istrazi  ali i hapšenju ove trojke, posebno kada je u pitanju  SDA-ov premijer Fadil Novalić bez kojeg očigledno nije mogao proći ovaj „slučaj sa respiratorima“  plaćenim 10,5 miliona KM, koji  ne služe svrsi zbog koje su nabavljeni.     

  Tako je lider SDA Bakir Izetbegović, ne sačekavši da sve prenoći, požurio da brani i presuđuje cijeli slučaj, komentarišući pri tome samo F. Novalića, visokopozicioniranog SDA-ovca, kao da je Solaka već žrtvovao. Umjesto da sagleda sve okolnosti koje već duže vrijeme  prate ovaj slučaj, naročito sa aspekta pogubnosti premijerskih odluka po građane FBiH  zbog nedostatka adekvatnih respiratora potrebnih u borbi protiv korona virusa, Izetbegović je konstatovao da je „hapšenje i zadržavanje u pritvoru  Fadila Novalića ponižavajuće i da predstavlja  nastavak udara  Tužilaštva BiH na Bošnjake“.

Ne fokusirajući se ni za trenutak  na krivična djela za koje je ovaj osumnjičen, Izetbegović hapšenje smatra „nezamislivim poniženjem“ (?!) koje predstavlja nastavak udara na (nevine) bošnjačke prvake koje je započelo dolaskom Gordane Tadić na poziciju glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Po njemu, kako izgleda, hapšenje kao nezamislivo poniženje predviđeno je samo za nebošnjake. I ne zaustavlja se na tome lider SDA Bakir Izetbegović. On pouzdano zna da „nema nikakvih dokaza i zahtjeva  da Tužilaštvo BiH  sa eventualnim dokazima protiv Novalića  izađe u javnost i da se ne skriva iza fraza „o potrebama tajnosti zbog zaštite istrage“.

Da čovjek ne povjeruje da ove riječi izgovara lider najveće bošnjačke stranke! Umjesto osude svake nezakonitosti u kupovini respiratora, zahtjevanja brze i nepristrasne istrage  koja bi rasvjetlila cijeli ovaj slučaj i sankcionisala krivce, lider SDA pokušava da sve to dovede do njemu uvijek zahvalne teme o nastavku udara na Bošnjake. Nema iznenađenja ni kada  ovu akciju u Sarajevu nazovu državni udar, koga ako ne Srba i Hrvata protiv BiH“.

Po naredbi šefa, hitno se oglasio i član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, čuveni SDA-ovac koji je iz parlamentarnih klupa često drugima držao predavanje o pravu i pravdi, o toliko potrebnoj borbi protiv kriminala i korupcije, o praosudju koje treba ostaviti da radi svoj posao. Zato je danas teško razumjeti njegovu  brzopletu i ne odmjerenu  izjavu o „privođenju i zadržavanju čovjeka od čijeg rada zavisi dobar dio života u FBiH“. Mani respiratore, važan je Novalić, samo što ne reče Džaferović.

 Pa, ljudi moji, zar je to moguće? Ni jedne riječi o mogućoj krivici  uhapšenih ili eventualnoj presumpciji nevinosti.  Pri tome, mnogo mu je bliža  misao da se radi o instrumentalizaciji tužilačko-policijskih agencija na nivou BiH u političke svrhe nego da je u pitanju teški kriminal u koji su uključeni članovi SDA.  Između  zakona – pravne struke i  odbrane svoje političke stranke – Džaferović se odlučio za ovo drugo. Svi koji ga poznaju glasno se pitaju kada je ovom čovjeku tokom svih ovih godina političkog rada i  parlamentarnog djelovanja trebalo vjerovati. Danas su dobili nedvosmislen odgovor i na to pitanje.

Prošle su godine kada su Bošnjaci vladali Sudom i Tužilaštvom BiH, kada je pravda i istina bila zagarantovana samo za pripadnike tog naroda. Nije davno bilo kada su Meddžida Kreso i Goran Salihović upravljali kompletnim pravosudjem ove zemlje. Sudilo se drugima, sudilo se po zakonima koji su nastali nakon krivičnog djela za koje im se sudilo. Bošnjaci su putem pravosudja kreirali neku novu „istinu“ koja je bila po njihovoj mjeri. Za to vrijeme zlodjela nad srpskim narodom ostala su bez sudskog epiloga. Čekalo su da umru svjedoci ili nestanu predmeti. Danas smo ponovo na početku.

Pravosuđe je na ispitu. Hoće li dobiti bitku protiv onih koji uvijek vide krivce na drugoj strani ili će presuditi po zakonu i „pravdi Boga istintog“ ostaje da se vidi.

Bild.ba