Marina Ćorić: Naši umjetnici su cjenjeniji u inozemstvu nego doma

Magistrica slikarstva i profesorica likovne kulture, Marina Ćorić, razgovarala je o razvoju umjetnosti u regiji.

Piše: Alt Kultura

Ističe kako umjetnost u svijetu tako i u našoj regiji gubi na važnosti koju je nekada imala. U Hrvatskoj je problem što se HDLU bavi gotovo isključivo promocijom zagrebačkih umjetnika, a mediji ne pokazuju dovoljno interesa da bi to postao javni problem.

Čitav Intervju pročitajte u nastavku:

– Možete nam reći malo više o sebi?

Zovem se Marina Ćorić. Rođena sam, živim i radim u Zadru. Diplomirana sam magistra slikarstva i profesorica likovne kulture. Osim slikarstvom bavim se i ilustracijom, te fotografijom.

– Koliko dugo se bavite fotografijom, a od kada crtanjem?

Veći interes za fotografiju sam razvila 2007. godine kada sam nabavila digitalni fotoaparat, no nekakvi „uspješniji“ fotografski rezultati su uslijedili tek nakon nekoliko godina.

Sklonost ili možda radije opsjednutost crtanjem je bila prisutna oduvijek, tako da je logičan korak u mom daljnjem obrazovanju nakon osnovne škole bila Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, a nekada kasnije i likovna akademija gdje sam savladala crtačke i slikarske tehnike, te unaprijedila svoju tehničku vještinu.

– Budući da ste Vi već može se reći afirmirana umjetnica, možete li nam reći koliko je zapravo bilo teško doći do tog statusa, i koliko ljudi zapravo cijene vaš rad?

Hvala vam na tom komplimentu, međutim ja osobno nemam osjećaj da sam se afirmirala na domaćoj sceni. Hrvatskim umjetnicima „afirmirati se“ ili „uspjeti“ u Hrvatskoj obično znači uspjeti u Zagrebu. No, nažalost mnogim umjetnicima iz drugih dijelova Hrvatske Zagreb ostaje „neprobojna utvrda“ zbog zagrebačke sklonosti (HDLU) promoviranja gotovo isključivo zagrebačkih umjetnika i diplomanata njihove akademije. Ovo je tema o kojoj se dosta priča u umjetničkim krugovima, ali rijetko u javnosti. Nadam se da će se situacija u budućnosti promijeniti, ali svakako smatram da meni predstoji još dosta rada do statusa „afirmirane umjetnice“.
Vezano za drugi dio pitanja, dosta mi je teško reći koliko ljudi cijene moj rad. Primila sam i kritike i pohvale. Sve je do subjektivnog stava ljudi.

– Vaši crteži i slike su dosta prepoznatljivi, upečatljivi, predstavite nam taj svoj stil na neki laički način?

U svojim radovima primarno se bavim svojim privatnim životom i unutarnjim emotivnim stanjima. Što se stila tiče, ja bih ga opisala kao subjektivni realizam pošto sam sklona povremenim odstupanjima od realizma u vidu izobličenja proporcija ljudskog tijela i prostora. Laiku se može učiniti da mi nedostaje vještine u prikazu stvarnosti, međutim sva izobličenja su svjesno i namjerno učinjena.

– Smatrate li da su umjetnici u našoj regiji trenutno dovoljno “cijenjeni” ako to možemo tako reći?

Stječem dojam da su neki umjetnici iz naše regije cjenjeniji u inozemstvu, nego „doma“, ali to nije ništa novo. Naravno, neki uživaju „slavu“ i u našoj regiji, te dobivaju dosta medijskog prostora. No, često to nije nužno radi kvalitete njihovog rada…

– Što mislite generalno o statusu umjetnosti u regiji, odnosno koliko ljudi zapravo to prihvaćaju, i koliko tu ima prostora za napredak?

Mislim da i u regiji, a i u svijetu, umjetnost svakako gubi važnost koju je nekada imala. Suvremena umjetnost teško dopire do prosječnog, pa čak i do visokoobrazovanog čovjeka. Smatram da većina ljudi ne prihvaća baš visoku umjetnost, te se radije okreću kiču kojim su bombardirani sa svih strana – osobito na društvenim mrežama. U jednu ruku, donekle to i shvaćam jer visoka umjetnost sve manje želi „komunicirati“ s običnim čovjekom.

– Odakle crpite inspiraciju za svoje radove/fotografije?

Iz svakodnevnog života, umjetnosti, filma, snova…

– Koliko je vaša svakodnevica iscrpljujuća? Koliko zapravo taj životni put ostavlja prostora za relaksaciju?

Prije svega moram reći da nažalost umjetnost nije moj „full-time job“. Radim kao profesorica likovne kulture u osnovnoj školi, te mi stoga umjetnost često dođe kao oblik relaksacije i bijeg od stvarnosti. Naravno, voljela bih da se jednog dana mogu isključivo baviti umjetnošću i živjeti od nje. S druge strane, i umjetnost zna biti iscrpljujuća ako se pretvori u posao koji je ograničen rokovima i (ponekad nerazumnim) zahtjevima klijenata.

– Koliko je umjetnost zapravo financijski isplativa?

Ona može biti itekako isplativa, ali potrebna je kombinacija više stvari koje bi zagarantirale (financijski) uspjeh – prije svega trud, rad, predanost, tehnička vještina, prisutnost na društvenim mrežama, donekle i sreća, a na kraju i likovno-vizualni motivi koji će privući klijente. Stoga bih zaključila da neki oblik komercijalne ili primijenjene umjetnosti (npr. ilustracija) na našim prostorima može biti isplativiji od visoke umjetnosti.

– Kako gledate na budućnost umjetnosti u regiji, koja imena bi izdvojila kao potencijale ili već sada značajne umjetnike (ako ih ima)?

Nisam pretjerano optimistična oko budućnosti umjetnosti i u svijetu generalno, a kamoli u našoj regiji. Pratim razvoj niza umjetnika iz naše regije i vidim tu izvrsnih stvari, međutim strah me da će ostati u opskurnosti jer kulturni mediji, pa i mnogi kustosi ignoriraju postojanje ikoga osim onih koji se već godinama vrte po većini portala, izložbi i nagrada.

U cijeloj priči bih izdvojila hrvatsku nezavisnu kustosicu Sonju Švec-Španjol koja je svjesna ovih ozbiljnih problema naše kulturno-umjetničke scene i koja se bori da se ova situacija promijeni na bolje primarno kroz neumornu promociju kvalitetnih umjetnika koji nisu „razvikani“, ali i kroz javno verbaliziranje ovih problema.

Bild.ba



Komentari

Next Post

Čović: Žurno riješiti sva sigurnosna i egzistencijalna pitanja u Bihaću

Sri ruj 30 , 2020
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i zamjenik predsjedatelja Doma naroda PS BiH Dragan Čović u srijedu je nazočio 30. obljetnici utemeljenja HDZ-a BiH u Bihaću.