“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati…”

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati…”

Isus nam u današnjem kratkom evanđelju puno toga kaže. No, hajdemo se zaustaviti, stopirati i zamisliti nad ovom prvom rečenicom evanđelja, jer nam evanđelist Ivan otvara vrlo važnu temu: ljubav prema Isusu.

Isus nam kaže: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati…”

Piše: Don Mate Pehar/Bild.ba

Što je dovoljno da bih ja, ti, odnosno mi ljubili Isusa? Sigurno nisu dovoljne polovične molitve promrmljane prije spavanja ili upaljena svjećica ispred kipa svetog zaštitnika.

Nije nam dovoljno ni nekoliko sati vjeronauka u osnovnoj školi. Mi smo u Hercegovini poznati po nekim rođačkim vezama, barem su nas takvima smatrali dok sam bio u Zagrebu na studiju, ali kada je Isus u pitanju, nije nam dovoljan ni rođak svećenik koji će ‘svojem nadređenom’ reći dvije-tri dobre riječi o nama.

Kada nam Isus kaže: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati…” – On misli ozbiljno!

Isus želi biti ljubljen, ni mrvu manje od toga. Po ljubavi prema Isusu mjeri se naša duhovna veličina.

Neki možda misle ako jače udare šakom od stol i reknu neku pobožnu rečenicu da su oni najveći ljubitelji Božji. A rekneš li mu: ‘Hajde u nedjelju na Misu!’, on ti odgovori: ‘Velečasni, kući se ja pomolim par minuta prije spavanja…’ E tako!

Isus očekuje poslušnost zapovijedima, pa i poslušnost prema zapovijedi koja nam kaže nedjeljom na Misu – svetkuj dan Gospodnji!

On tu poslušnost traži kao znak ljubavi, i time ne ucjenjuje svoje učenike. Njegove zapovijedi nisu lanac koji nas obvezuje na pedantno i birokratsko poštovanje religioznih normi, nego su iskustvo slobode i ljepote.

Isusove zapovijedi su kompas s pomoću kojega se možemo orijentirati kako bi posložili svoj život. Pa tako ako se tjedan sastoji od sedam dana, a svaki dan sadržan je od 24 sata. Ukupno tjedno to je 168 sati. Ako Bog traži od nas da nedjeljom budemo na Misi to je jedan sat od 168 sati u tjednu.

Hajdemo onda tako orijentirati svoj život, da od 168 sati jedan sat izdvojimo za Boga, ta Bog nam je ionako dao svih 168 sati u tjednu!

Ali taj odlazak na Misu ne smije biti, kao što rekoh maloprije, pedantno i birokratsko poštovanje naše religiozne norme, nego taj odlazak na Misu trebamo shvatiti kao mogućnost da se Bogu pridružimo, da ga osobnije i intimnije upoznamo i to radosni, a ne smrknuti.

Ljubav prema Isusu i poštovanje njegovih zapovijedi dva su nerazdvojiva elementa vjerničkog života. Tako ne možemo reći da ljubimo Isusa, a njegove zapovijedi ne vršimo i izvršavamo.

Katkad mi se dogodi da susretnem osobe koje mi kažu da vjeruju, ali ne prakticiraju vjeru. Poštujem njihove životne izbore, no iskreno, svaki put me takve izjave jako zbune.

Kako možemo reći da vjerujemo, ali ne prakticiramo vjeru? Mogu li reći da trčim dok stojim na mjestu, da govorim u tišini ili jedem dok mi je tanjur prazan?

Isus jasno kaže: ljubav prema njemu ne pokazuje se sentimentalizmom ili kojekakvim duhovnim izborima, nego konkrentim poštovanjem i poštivanjem njegovih zapovijedi.

Zato, ako želimo ljubiti Isusa, slušajmo njegovu riječ, slijedimo i poštujmo konkretno njegove zapovijedi i tako ćemo ostati u ljubavi njegovoj.

OVDJE pronađite ostale tekstove ovog autora.

Bild.ba