Albert Camus i cinizam u književnosti

Rođenje Alberta Camusa, francusko-alžirskoga književnika i novinara na današnji dan, 7. studenoga davne 1913. godine nije bilo nikakva senzacija.

Piše: Ivan VRLJIĆ

Međutim, Alberta Camusa pamtit će svjetska književnost po izvrsnim pripovjedačkim sposobnostima i unutar čovjekova bića postojao je taj tankoćutni apsurd koji je iznikao upravo u Camusovim predodžbama o čovjekovoj naravi i životnom putu bez cilja i smisla.

Nobelovac je to i književnik koji i danas budi u čitateljima onaj isti zanos cinizma i apsurda koji je početak 20. stoljeća itekako oblikovao i uobličio s ratnim strahotama i bezbrojnim ideološkim stremljenjima u obliku antagonizma istoka i zapada. Francuski pisac, novinar i filozof Albert Camus rodio se u siromašnoj francusko-alžirskoj obitelji u alžirskom gradu Mondovi koji, ruku na srce, i danas čuva uspomenu na slavnoga Nobelovca. Njegova je obitelj bila praktički polupismena. Camus je kao dijete živio u lošim uvjetima protkanim siromaštvom, bijedom i očajem.

Putem stipendiranja upisuje gimnaziju Lycee, završava odličnim uspjehom srednjoškolsko obrazovanje i upisuje Sveučilište u Alžiru. U sportskom dijelu odrastanja ne zaostaje nimalo bivajući vratar sveučilišnoga kluba 1929. godine da bi sportsku karijeru naprasno prekinuo uslijed posljedica bolesti prouzrokovane tuberkulozom.

Tadašnji je trener vratara nogometnoga kluba govorio da je Camus bio iznimno talentiran sportaš i vratar. Poslije bolesti obavlja razne poslove privatnoga podučavanja, prodavača polovnih automobilskih dijelova i jedno kratko vrijeme obnaša dužnost meteorologa. Diplomirao je filozofiju na Sveučilištu u Alžiru i osnovao kazališnu družinu naziva Theatre du Travail (Radničko kazalište) gdje je pisao scenarije i režirao, a usputno još i glumio na kazališnim daskama. Valja istaknuti i to da se u to vrijeme Camus bavi novinarskim radom i tada mu izlazi zbirka eseja Lice i naličje koja pobire jako dobre književne kritike na francuskom govornom području. Politički djeluje u Komunističkoj partiji Francuske da bi dočarao način kako se tobože bori protiv nejednakosti između Europljana i urođenika u Alžiru, no vidjet ćemo kasnije da se strogo distancirao od nje razočaravši se u njezine ideje autokracije i despotizma.

Na ljubavnom je planu, takoreći, zakuhao, prvotno se zaručivši sa Simonom Hie, ovisnicom o morfiju, a brak je propao zbog nevjernosti s obje strane, pa se Camus po drugi put zaručio s Francise Faure. Zanimljivo je spomenuti to da se Albert Camus javno usprotivio instituciji braka, te ju je smatrao krajnje neprirodnom pojavom. Camus je na ljubavnom planu nizao ljubavničke skandale od kojih je najpoznatiji onaj sa španjolskom glumicom Mariom Casares koja ga je koštala pokoju svađu u braku.

U braku s Francise imao je blizance, Jeanna i Catherine. Po prirodi je Camus bio izraziti pacifist, no ni to ga nije spriječilo da se prijavi za rat, za što je dobio otpuštenicu zbog preboljene tuberkuloze i lošega zdravlja.

Pred sam rat, 1939. godine izdaje drugu knjigu; zbirku eseja Pirovanje i radi kao novinar za list Soir-Republician. Kao svjedoku događaja njemačkoga bombardiranja Pariza za vrijeme uspona nacizma u Drugom svjetskom ratu, u Albertu Camusu raste revolt i mržnja prema Nijemcima.

Iste sudbonosne ratne godine u vidu razočaranja u nacizam u Europi završava remek djela književnosti roman Stranac i esej Mit o Sizifu koji su tiskani i objavljeni u Parizu 1942. godine. Albert Camus jedan je od rijetkih svjetskih intelektualaca koji se javno pobunio korištenju atomske bombe u ratne svrhe.

Upravo u to vrijeme prijateljevao je s Jeanom-Paulom Sartreom, istaknutim francuskim intelektualcem i književnikom. Godine 1951. izdaje filozofski esej Pobunjeni čovjek u kojem se suprotstavio načelima komunizma i navukao bijes tadašnjih suradnika, te se naprasno razilazi zbog takvih stavova s prijateljem Jeanom-Paulom Sartreom. Značajniji doprinos filozofiji Albertu Camusu možemo zahvaliti upravo zbog teorije apsurda koju je obradio u eseju Mit o Sizifu. Godine 1957. Albert Camus dobiva najveće književno priznanje; Nobelovu nagradu za književnost, a tu titulu Švedska akademija mu je dodijelila zbog njegove važne literarne produkcije koja s jasnom ozbiljnošću osvjetljava probleme ljudske savjesti naših vremena. Pri govoru povodom dodjele Nobelove nagrade za književnost, Albert Camus izrekao je to da su mu od ljudi draže ipak ideje i da se na njega gleda samo kao na čovjeka i mislioca, a ne kao na pripadnika određene ideologije.

Tim je riječima zacementirao vlastitu sudbinu kao jedan od najvećih pacifista, nihilista i moralista 20. stoljeća.

Francuski književnik i nobelovac Albert Camus poginuo je 4. siječnja 1960. godine od posljedica automobilske nesreće u okolici Sensa u malenom mjestu Villeblevin. Oko njegove smrti razvile su se razne teorije zavjere i špijunske zavrzlame.

Kakogod, i danas, u problematičnom 21. stoljeću intenzivira se Camusova misao: Čovjek je jedino stvorenje koje odbija biti ono što jest.

Bild.ba



Komentari

Next Post

Francuski premijer obećao da će se boriti protiv radikalnog islama

Sub stu 7 , 2020
Muškarac iz Tunisa koji je uzvikivao "Allahu akbar" odrubio je glavu ženi i ubio još dvoje ljudi u crkvi u obalnom gradu 29. listopada, prije nego što ga je policija privela