Ekonomski zapisi u doba korone: Za Bild.ba piše Matej Živković – Oporavak

Ilustracija

U prvom autorskom tekstu za portal Bild.ba, Matej Živković se bavio temom “Modeli kao (ne)primjerena osnova za odlučivanje u koronakrizi”.

Više o samom tekstu i autoru na ovoj poveznici. Tema drugog teksta je oporavak.

Piše: Matej Živković/Bild.ba

Kapital i business vole izvjesnost i sigurnost. Upravo je to razlog zbog kojeg se pišu zakoni, kako bi se osiguralo da poslovni subjekti imaju sigurnost poslovanja i kako bi njihov uspjeh ovisio isključivo o njihovim i sposbnostima njihove konkurencije odnosno tržišnim silnicama.

Brojne institucije uključujući MMF i Svjetsku banku daju procjene oko toga kakve će ekonomske posljedice koronakrize biti u smislu pada BDP, kako bi se ponudio neki dojam izvjesnosti.


Ipak, istini treba pogledati u oči. U intervjuu za vikend izdanje Wall Street Journal, Charlie Munger, drugi u lancu zapovjedanja Berkshire Hathaway odmah iza proroka iz Omahe (Oracle of Omaha), općoj javnosti puno poznatijeg Warrena Buffetta, ponudio je viđenje, koje osobno dijelim, kako o tome kako će ovo završiti nitko ništa ne zna.

Naime, sve ovisi koliko će koronakriza trajati i koliko loše će biti kada završi, te dakako, kakve će mjere koja država poduzimati.

Osobno bih tome dodao da oporavak u bitnom, ovisi i o tome u kakav ćemo svijet izaći iz „izolacije“, te kakvi ćemo izaći iz „izolacije“.

Pa idemo po redu. Ako će koronakriza trajati dugo i ako će se ponavljati aktualne mjere to znači da će oporavak trajati višestruko duže. Naime, pravilo je da nakon krize oporavak traje značajno duže od trajanja same krize.

Oporavak ovisi i o tome koliki će pad BDP-a biti. Što će pad biti značajniji to će oporavak biti teži i dugotrajniji. Konačno, u kakav ćemo svijet izaći iz koronakrize, odnosno iz „izolacije“. Kakva će biti ta toliko spominjana nova normalnost (new normal).

Ukoliko se dogodi da je virus zbog kojeg patimo sezonalni, odnosno ukoliko se pojavi u nekoliko ciklusa, što je bio slučaj sa Španjolskom gripom, tada ćemo mjere socijalnog distanciranja, zatvaranja granica i druge, morati ponavljati u nekoliko navrata. I iako je neprijeporno kako ćemo se vremenom naviknuti i na takav način funkcioniranja, svaki takav ciklus će imati devastirajuće učinke po gospodarstvo kakvim ga pamtimo prije koronakrize.

Primjerice, organizatori priredbi koje okupljaju veliki broj ljudi poput sportskih, zabavnih ili kulturnih događanja, ugostiteljstvo, turizam i slične djelatnosti morat će tražiti drukčije načine preživljavanja u odnosu na uobičajene.

Također, vrlo je značajno i kakvi ćemo izaći iz krize. Naime, ukoliko će ona trajati dulje i ukoliko će se pravila ophođenja ciklički ponavljati neko vrijeme, ljudi će razviti ili fobije kao posljedicu rizika od bolesti i „izolacije“ ili naprosto drukčije načine ponašanja, poput izbjegavanja velikih okupljanja i svih onih aktivnosti koje nose opasnost od kontaminacije.

Konačno, ukoliko neizvjenost potraje, ljudi (domaćinstva u ekonomskom žargonu) i kompanije će razviti sklonost štednji nauštrb potrošnje i investicija, kao oblik osiguranja za crne dane, primjerice za slučaj ostanka bez posla, smanjenja plaće, gubitka tržišta, prisilnog zatvaranja itd.

Više štednje, odnosno manje potrošnje, znak je pesimizma u ekonomiji te za proizvođače podrazumijeva manje plasmana njihovih proizvoda. Manje prodaje znači manje potrebe za radnom snagom i posljedično manje uposlenih. Manje uposlenih znači manje ukupnih odnosno agregatnih plaća, a to znači još manje ukupne potrošnje i tako ponovno u krug. Jednom rječju, negativna spirala. U ovakvim okolnostima značajna je uloga države u dva smjera.

Jedan je da potakne više potrošnje i optimizma u društvu (koliko je naša za ovo sposobna?), a drugi je da vlastitom potrošnjom kompenzira nedostajuću potrošnju domaćinstava i investicije tvrtki.

Ipak jedno je sigurno, kako kažu Stoici i ovo će proći. Kada se govori o smjerovima oporavka moguće su četiri opcije:

V-krivulja oporavka, pretpostavlja da će sve skupa i ekonomska i javnozdravstvena kriza trajati relativno kratko, te kako ćemo se brzo vratiti starom načinu života odnosno business as usual. Koliko je ona izgledna malo je vjerovati, no možemo se nadati. Treba napomenuti kako smo svjedočili kataklizmičkim najavama i nakon drugih katastrofa poput terorističkih napada, globalne financijske krize, te posljedično novim normalnostima, novom načinu života isl. pa je ipak nakon nekog vremena svijet naučio vrlo kvalitetno živjeti i nositi se s tim novim izazovima. Čini mi se da većina javnosti svjesno ili podsvjesno želi vjerovati upravo u ovakav rasplet.

U-krivulja oporavka, podrazumijeva dulje trajanje krize i primjene mjera, što će značiti i dugotrajniju nezaposlenost, gubitak tržišta, manje poslovnih aktivnosti i negativnu spiralu. Ipak uz aktivne državne mjere koje bi kompenzirale izgubljenu potrošnju, primjerice kroz pojačanu javnu potrošnju i investicije ili subvencije za nezaposlene, odnosno pokriće troškova tzv. hladnog pogona za obrtnike i male poduzetnike, koji nisu u financijskoj situaciji prethodne akumulacije, moglo bi se zadržati određenu razinu agregatne potražnje. No sama potražnja bez adekvatne ponude na drugoj strani makroekonomske ravnoteže vodi inflatornim pritiscima. Stoga je na strani ponude nužno osigurati porezne olakšice tvrtkama, kao motivaciju za nastavak proizvodnje. Ukoliko se ponude porezne olakšice to znači manje novca u proračunu, a u isto vrijeme poticana javna potrošnja što znači viša izdvajanja iz proračuna, otvara se logično pitanje kako to platiti? Odgovor je kroz zaduživanje na financijskim tržištima. No o tome drugi put.

L-krivulja oporavka predstavlja u suštini naučiti živjeti na nižoj razini standarda. Ona se teško uopće može zvati oporavkom i preciznije bi bilo reći zaustavljanje pada. Ovakvi primjeri onoga što ekonomisti zovu sekularnom ili dugotrajnom stagnacijom poznati su iz Japana koji je s deflacijom i stagnacijom suočen već više od 20 godina ili iz Grčke nakon financijske krize i mjera štednje koje su joj kreditori nametnuli. Prateći proaktivne mjere većine država bolje ili lošije targetirane prema korisnicima vjerujem da će ih većina izbjeći ovaj scenarij.

Konačno Y-krivulja podrazumijeva da ćemo gledati dva tipa poslova u ekonomiji. Gornja (lijeva) grana podrazumijeva one koji će se brže oporaviti, odosno poduzeća koja će biti manje afektirana krizom, ili koja čak mogu izvući i određene benefite, poput IT ili farmaceutskog, odnosno zdravstvenog sektora, te ako budemo dovoljno pametni sektora proizvodnje i prerade hrane koji zahvaljujući novonastajućem poslovnom modelu disintermedijacije odnosno izbjegavanja posrednika (poput tržnica i prekupaca) može i prosperirati, pa do onih sektora koji de facto mogu nastaviti gdje su stali a to su neki proizvodni i građevinski segmenti. Druga, donja (desna) grana podrazumijeva businesse kojima će trebati dulje vrijeme za oporavak i koji će eventualno morati potražiti drukčije modele poslovanja, poput ugostiteljstva, cijelog niza uslužnih djelatnosti, masovnog putničkog prometa isl. Kako se gornja grana bude oporavljala brže to bi njeni uposlenici trebali tražiti sve više proizvoda i usluga od onih iz donje grane i na taj način i njih povući gore na krivulji. Ako nije moguć prvi trebalo bi pokušati ostvariti ovaj scenarij.

Kakva nam objektivno krivulja slijedi? Ako je Kina bila pokazni primjer kretanja epidemije, obzirom da je bila prva pogođena, prva je izašla iz izvanrednog moda ponašanja, može na neki način biti i smjerokaz za gospodarski oporavak. Dakle, Kina je fazno pokrenula većinu gospodarskih aktivnosti i industrijski pogoni su u funkciji, ali procjene su da će pad BDP-a biti značajan. Da nevolja ne dolazi sama govori to da potrošačka reakcija nije na očekivanoj razini. I dok radnicima možete naložiti povratak radnim mjestima i pokretanje aktivnosti potrošačima i domaćinstvima ne možete naložiti potrošnju po tržnim centrima, hotelima, restoranima, kinima i sl.

Iako sam u početku istaknuo kako je vrlo nezahvalno prognozirati kako će se oporavak kretati, ipak ću sebi dati luksuz da ponudim ocjenu kako ćemo vjerojatno imati U-krivulju iz niza spomenutih razloga i to u državama koje su imale uspješne ciljane mjere, u onim drugim koje su oklijevale i lutale u formuliranju i provedbi mjera moguća je i produžena U-krivulja oblika kupaonske kade. A za one kod kojih mjere izostanu ili budu promašene, vidi pod Japan i Grčka.

Dakle ukoliko netko misli da ćemo iz „izolacije“ iskoračiti u svijet kakav smo ostavili prije koronakrize, slobodno zaboravite.

Dao Bog da griješim. (Ako griješim nitko se neće sjećati, u suprotnom reći će dobro je onaj predvidio).

Bild.ba

Previous articleU Kliničkom centru u Banja Luci preminula trudnica
Next articleConte najavio ublažavanje mjera ograničenja od 4. svibnja