Kako su Komšić i Kajan u samo nekoliko dana ponizili Hrvatski narodni sabor i Hrvate kao narod

I onda se jučer dogodi Kajan. I potvrdi nam kako je darijologija zauzela cijeli Hrvatski narodni sabor i hrvatsku politiku

Sanel Kajan je ušao u Parlament Federacije BiH s liste DF-a iz izborne jedinice u koju spada Hercegovačko-neretvanska županija na izborima prije dva i nešto mjeseca. Ulazak u to zakonodavno tijelo sam po sebi nije bio sporan. Kajana su očito prepoznali u toj protuhrvatskoj stranci, on je mrziteljskom retorikom pokazao lojalnost, a svakodnevnim pljuvanjem Hrvata kao naroda pokazao kakva je biračka baza DF-a i što očito, običan mali čovjek želi.

Bilo kako bilo, izbori su prošli i ovaj “novinar” postao je zastupnik. Nastavio je sa svojim djelovanjem i nakon izbora, a sve ono što je radio ranije, sada je dobilo četverogodišnju financijsku mirnoću pa će tako Kajan još rasterećenije rigati plamenove mržnje prema Hrvatima. Neka, i to je dobro. Netko pokaže guzicu kada skine hlače, netko kada otvori usta.

Kajan je jučer imenovan u važno parlamentarno povjerenstvo. E sad, što li je točno to povjerenstvo i po čemu je važno, kakve su mu ovlasti, tko je prije Kajana tu sjedio, realno, nebitno je. Imenovanja po povjerenstvima idu nekim svojim redom, zna se kome što pripada, rukice gore – rukice dole, prođu imenovanja, završe, zastupnici mogu mirno na ručak preopterećeni poslom kojeg su radili.

Ili baš i nije tako? Imenovanjem Kajana na čelo Povjerenstva za informiranije Zastupničkog doma Parlamenta FBiH se govori o nečemu drugom. A to je bijeda hrvatske politike i stranaka okupljenih u Hrvatski narodni sabor. Neke stvari se mogu progutati, neke ne mogu. Vrlo je teško uspostaviti koliko-toliko funkcionalnu instituciju bez nekih ljudi. Nitko od Hrvata nije presretan zato što je svojevremeno vjerojatni ratni zločinac i krivac za masakr nad bugojanskim Hrvatima Selmo Cikotić bio ministar sigurnosti, nitko nije presretan što je vjerojatna mudžahedinska hostesa bila član Predsjedništva, ali ovo s Kajanom baca jednu drugu dimenziju na cijelu, ionako tužnu, priču.

HNS očito ne postoji. To je, čini se, samo nevladina organizacija. Hrvatska politika u BiH ne postoji. Umrla. Službeno. Nedavno je otkrivena megaafera Željka Komšića u kojoj je Poskok jasno dokazao da je taj čovjek zarobio vojnike HVO-a nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma. To je vojna izdaja i izravno kršenje ustava. To je zarobljavanje vlastitih vojnika jer su u tom trenutku pripadnici HVO-a i Armije RBiH činili Vojsku Federacije. Komšić je za svoj čin nagrađen zlatnim ljiljanom, najvišim vojnim odlikovanjem u Armiji RBiH. Hrvatska politika šutila je na to. Nitko ništa rekao nije. Nitko to pitanje nije ni pokušao problematizirati. Makar u javnom prostoru. Jer je politika danas javni prostor. Ne samo zatvorene sjednice ovog ili onog komiteta i odbora.


Politika je danas i ono što radi Greta Thunberg i ono što u Ovalnom uredi radi Joe Biden. Politika je danas i Andrew Tate i ekipa koja kleči i moli na glavnom zagrebačkom trgu. Politika je imenovanje Branka Bačića i Facebook objave Nikole Gromoje. Pa Milanović je politikom i guranjem u javni prostor, bez realnih ovlasti, napravio da se za hrvatsko pitanje čuje i u DC-u. Kako? Lijepo. Gurno čovjek to u javni prostor. Politika je i Benjamina Karić i “kalendar”, politika je i Sebija Izetbegović i sljepljeno joj dupe sa foteljom na KCUS-u. Sve je to politika, ne samo rukice gore i rukice dole. Ono što se napiše na Twitteru ili na nekom od (stranačkih) medija u kojima znaju nadugo i naširoko kad je riječ o glupostima, fotografiranju s nekim važnim i presjecanju jebenih vrpci za projekte koji su davno trebali biti gotovi. Nitko ništa rekao nije. Probao gurnuti u javni prostor. Ništa. Nula.

Onda, kad se slučaj već ohladio i kad je sve prošlo, isti taj HNS opet čini grešku i šuti na Kajana. Nitko iz stranaka HNS-a nije bio protiv. Nitko nije ni pokušao problematizirati Kajanovo imenovanje. To je politika šutnje. Godinama smo pisali tekstove o Dariju Knezoviću. Ne kao o čovjeku, ne daj Bože, ili kao Širokobriježaninu, bivšem novinaru itd., nego o njemu kao simbolu šutnje i beskičmenjaštva jer je šutnjom u parlamentu pokazao da je šutljivi beskičmenjak ili beskičmeni šutljivac. I onda se jučer dogodi Kajan. I potvrdi nam kako je darijologija zauzela cijeli Hrvatski narodni sabor i hrvatsku politiku. I da su bar ova dva primjera jedina primjera šutnje i(li) zakašnjele reakcije, kamo sreće, ne bi sad ništa ni pisali…

Pravno je potpuno nevažno zašto je Kajan tamo. Ishod je, također, nevažan. Zna se kako ide stvar sa imenovanjem raznih povjerenstava i odbora, to je nebitno, mogao je on naposljetku sjest tamo, a da se netko, makar netko iz HNS-a osjetio potrebnim zapitati što se događa i pokušati javno problematizirati stvar. Jedni koji je o ovom nešto rekao je Slaven Raguž i svaka mu čast na tome. Ostali su ušutili i pokazali nam da je hrvatska politika u BiH nekakva hibridna lebdeća masa sklepana od međusobnih interesa, političkih imenovanja, podjele funkcija i iluzija onih malobrojnih koji, unatoč svemu, misle da Hrvati jesu politički narod, a da HNS nije samo nevladina organizacija. Ako nisu samo nevladina organziacija, neka prekinu sa šutnjom, mada je nakon ovako dva friška proklizavanja, to skoro pa nemoguće.

SOURCEBild.ba
Previous articleNaša stranka predlaže Dušku Jurišić za zamjenicu ministra ljudskih prava i izbjeglica
Next articleUstavni sud BiH će razmatrati ustavnost odluke koju je u izbornoj noći nametnuo Schmidt. Koji je smisao ako se te odluke već provode?
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments