Kratka psihoanaliza Suljagića kroz napad na Puhala: Bošnjaci smiju uveličati broj ubijene djece Sarajeva, a Srbin to ne smije primijetiti

U novoj njegovoj epizodi napada na neistomišljenike i one koji samo mrvicu drukčije promišljaju BiH, obrušio se na Srđana Puhala.

suljagić

Emir Suljagić, bošnjački nacionalist koji je kardinala Vinka Puljića nazivao eugeničarem, a u međuvremenu je direktor Memorijalnog centra u Srebrenici ponovno nastupa.

Kad se ne bavi Hrvatima ili Srbima u BiH i pokušajima obeščašćavanja države BiH kao države tri konstitutivna naroda – dakle u svemu ravnopravnih – Srba, Bošnjaka, Hrvata i drugih nacionalno neopredijeljenih građana, Suljagić, javno, koliko mi znamo, ne radi ništa vrijedno spomena.

U novoj njegovoj epizodi napada na neistomišljenike i one koji samo mrvicu drukčije promišljaju BiH, obrušio se na Srđana Puhala. Namjerno kažemo mrvicu, jer Puhalo nije neki “dodikovac” ili “čovićevac” ili neki, ne dao bog, “dijelitelj bosne”.

Puhalo piše slobodarski, pomalo čak, po ocjenama drugih Srba i autošovinistički, ali to je, dakako, njegovo pravo. Neka radi kako hoće i govori što hoće. Njegova publika je, iskoristimo li znanstvenu metodu promatranja pa pogledamo malo po društvenim mrežama tko su najveći komentatori i lajkači Srđana Puhala, uglavnom bošnjačka.

Elem, zato smo i rekli kako Puhalo nije ni “dodikovac” ni “čovićevac” pa ga je Suljagić odlučio prozvati. A zašto ga je prozvao? Zato što je napisao tekst na Frontalu pod naslovom “Djecu vam neću oprostiti” a u tekstu se referirao na broj ubijene djece Sarajeva tijekom proteklog rata koji se nekoliko puta uvećavao.


“Prema istraživanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u periodu od 1. marta do 1992. godine do 19. Marta 1996 godine u Sarejevu (opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža, Vogošća, Ilijaš, Hadžići, Trnovo i Pale) ubijeno je 524 djece.

Istraživanje Mirsada Tokače i njegovog Istraživačko-dokumetacionog centra u Sarajevu je u period od 1992 do 1995. godine ubijeno 711 djece od toga 614 kao civili i 97 kao vojnici. S Obzirom na godine starosti ubijena su:

• 93 djeteta do 5 godina starosti,
• 147 djece od 5 do 10 godina,
• 214 djece od 10 do 15 godine i
• 160 djece od 15 do 18 godina.

Nevladina organizacija Djeca Sarajeva navode imena 1166 ubijene djece, ne navodeći metodologiju i način prikupljanja njihovih imena tj. podataka”, navodi Puhalo u svom članku.

Danas je situacija u Sarajevu drukčija pa je među bošnjačkom javnosti prihvaćena univerzalna istina o stradanju 1601 djeteta.

Nije, dakle, važno je li stradalo ma i samo jedno dijete. I smrt samo jednog djeteta je tragedija. Odvratno je upravo zbog te tragedije brojku uvećavati jer se sama dječja žrtva na taj način ponižava.

Prije Puhala je to primijetio i hrvatski novinar Tvrtko Milović koji je prošao neviđenu medijsku i svaku drugu torturu zbog toga što je primijetio očitu laž koja je u bošnjačkoj javnosti pustila duboko korijenje.

“Da sam onaj čovjek otprije 3-4 godine, rekao bih da se niko bolje od Srba ne razumije u mrtve muslimane. Pošto nisam, reći ću samo da je ovo krajnji izraz pomirenja kako ga doživljavaju komšije. Da nam, naime, oni odrede šta nam se dogodilo”, piše Suljagić o Puhalovom tekstu.

U ovom kratkom tvitu, koji je zbog ograničenosti znakova takav kakav jest, vidimo koliko se Suljagić, zapravo, otkriva.

“Da sam onaj čovjek otprije 3-4 godine…”, što Suljagić ovim želi reći? Da više ne smatra da je Vinko Puljić eugeničar? (Da, prije 3-4 godine je izgovorio javno upravo to). Ako to ne smatra, zašto se ne ispriča kardinalu? Ako još smatra, zašto govori da je drugi čovjek?

Licemjerno je reći kako se “niko bolje od Srba ne razumije u mrtve muslimane”. Zašto je licemjerno? Pa zato što se Srbe na taj način kolektivizira i prikazuje kao nehumane zvijeri koje će s lakoćom ubijati muslimane potom te iste brojke frizirati. U kontekstu posljednjeg rata bi ovo čak bio i razumljiv stav s obzirom na bošnjačku žrtvu, ali je licemjerno optuživati Srbe za manipuliranje muslimanskim žrtvama kad gotovo cijelo javno Sarajevo manipulira upravo žrtvama – ubijene djece!

Ide Suljagić dalje: “Pošto nisam (op.a. isti čovjek koji je Puljića nazvao eugeničarem) reći ću samo da je ovo krajnji izraz pomirenja kako ga doživljavaju komšije”. Što Suljagić želi reći? Da je uredu i moralno preuveličavati broj ubijene bošnjačke djece u Sarajevu, a da nije uredu kada Srbin, u ovom slučaju Puhalo, ili Hrvat, onomad Milović, primijeti to preuveličavanje i zgrozi se nad njim?

VIAIvan Crnjac
SOURCEBild.ba
Previous articleSutra su predsjednički izbori u Čileu: Jedan od glavnih favorita je i političar hrvatskog podrijetla
Next articleThe Alienware Laptop Review
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments