Kristova nada i u vremenima kušnji poziva na radost

Kristova nada i u vremenima kušnji poziva na radost

Isus Krist

Jesmo li negdje nemirni na ovome području? Ako jesmo, popravimo to, da bismo kao pravi Isusovi učenici u ovim nemirnim vremenima, mirno iščekivali bolja vremena.

Don Mate Pehar đakon je mostarsko-duvanjske biskupije, trenutno obavlja đakonsku službu na Buni pored Mostara, a ubuduće njegove tekstove vjerske i religijske tematike možete čitati svaku nedjelju ujutro na portalu Bild.ba

Tjedan dana je prošlo od Uskrsa, naše najveće svetkovine, ali kao da je uskrsna radost već minula, kao da smo zaboravili što se dogodilo prije tjedan dana.

Kao da smo zaboravili da je jedina, do tada, nesavladiva čovjekova prepreka, smrt – pobijeđena.

Piše: Don Mate Pehar/Bild.ba

Sigurno će netko reći: „Kako ću se veseliti? Vidi lijepa dana, a ja hodam od zida do zida po kući i slušam samo – ostani doma, ostani doma…“. Ili pak: „Kako ću se radovati kada se bolest širi niti tko zna kako, niti joj tko zna lijeka.“ Gledano samo ljudskim očima – razumljivo.

No, mi katolici ne smijemo gledati samo ljudskim očima, nego i očima vjere, očima našega duha.

Biblija, čini mi se, nikad aktualnija, jer danas na Mali Uskrs čitamo Prvu Petrovu poslanicu u kojoj piše: „makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja – radujte se.“

Ne kaže nam Petar ovo tek tako, jer malo prije toga otkriva razlog zbog kojega se trebamo radovati, a to je činjenica da nas je Bog uskrsnućem od mrtvih nanovo rodio „za životnu nadu“.

U vrijeme pisanja ove poslanice, svijetom su harale i gore korone, kao što su: robovlasništvo, žene bez građanskih prava, velika razlika između bogatih i siromašnih, pravni sistem u rasulu

I u vremenu takvog ljudskog virusa nepravde Petar jednako naviješta radosnu vijest svima: „Radujte se!“ Ljudi toga vremena prihvatiše tu radosnu vijest, u takvom (ne)vremenu i u takvim (ne)uvjetima. Što ćemo mi? Kome je teže: robu čitavoga života ili onomu koji miruje kući određeno vrijeme uz mogućnost kakva-takva izlaska? Ženi bez ikakvoga prava cijeloga života ili ženi bez shopinga, frizura i pedikura na određeno vrijeme?

Ovakvo stanje nikome ne ide na ruku, ali iz prvih apostolskih vremena vidimo da i onda kada nam ne ide, kada nam je teško, kada nam sve izgleda nepravedno, kada je umjesto zdravlja bolest… Krist nas preko apostola Petra poziva da budemo radosni, zbog nade koju nam je dao i nade koja je u nama.

Možda je naša radost minula zbog straha koji vlada svijetom više nego virus. Današnje evanđelje koje čitamo daje nam odgovor i poticaj kako se oduprijeti strahu.

Evanđelje sv. Ivana na Mali Uskrs donosi nam Isusov trostruki: „Mir vama!“.

Tu Isusovu rečenicu apostol Ivan ne završava točkom, nego uskličnikom, što bi značilo da je „Mir vama“ bio usklik-poklik. Taj usklik upućuje učenicima „dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata.“

I danas su Isusovi učenici po svijetu „u strahu zatvorili vrata“, ali ovaj put ne od Židova, nego od virusa.

Zaraženih je trenutno oko 0,02 %, a u strahu Bog zna koliko. I kada se svijetom lagano širi virus, a strah još brže, Isus nam ponovno dolazi i tri puta nam govori: „Mir vama!“

Što podrazumijeva mir? Mir podrazumijeva da je čovjek usklađen s Bogom kao njegova slika i prilika, da je s ukućanima i susjedima „u miru“, te na kraju da čovjek ima mir u sebi.

Jesmo li negdje nemirni na ovome području? Ako jesmo, popravimo to, da bismo kao pravi Isusovi učenici u ovim nemirnim vremenima, mirno iščekivali bolja vremena.

Bild.ba