Lucovićev komentar za kraj godine: Hrvatima u BiH, zaista, samo daju – malo Bakir, malo OHR, malo Komšićevi glasači

Nije se pronašlo i nazire se rješenje za institucionalnu i društvenu krizu u Bosni i Hercegovini.

Nije se pronašlo i nazire se rješenje za institucionalnu i društvenu krizu u Bosni i Hercegovini.

Tako bi se ukratko mogla opisati cjelokupna politička situacija i trvljenje u procesima koji su se događali u protekloj 2021. godini. Niz pregovora, sastanaka, i naizgled iskrenih namjera kako bi se politički predstavnici što više približili u svojim stavovima, zahtjevima i ciljevima; međutim, dogovora nigdje i kako stvari stoje vrlo je izgledno da ga ni neće biti.

Piše: Marko Lucović, Bild.ba

Sasvim je jasno da je do toga dovela neodgovornost i zanemarivanje činjenice da je BiH država tri konstitutivna naroda.

A kao rezultat toga ona je danas nestabilna, nedemokratska i nekonsolidirana država. Zapravo, u svojoj suštini podijeljeno društvo s elementima još uvijek umjerene političke netrpeljivosti.


Dogodila se greška u koracima i napravljeno je niz propusta i umjesto da se radilo na homogenizaciji i približavanju i relaksiranju odnosa između tri većinska naroda, zahvaljujući onima koji su željeli i žele uporno nešto nekome dati stvorila se dodatna polarizacija društva i produbljeni su antagonizimi.

U slučaju Federacije, nefunkcionalnog entiteta unutar nefunkcionalne države, Hrvati su ti kojima se uvijek nešto tobože davalo, kao da im nikada ništa nije pripadalo po Ustavu.

Ne, oni nisu konstitutivan narod, iz Daytonskog mirovnog sporazuma ne proizlazi pojam legitimnog predstavljanja pa se bošnjački politički vrh uporno trudio da im nešto da ili pokloni.

Upravo je u toj izvrnutoj i manipulativno-sugestivnoj politici ključ problema koji danas do kraja narušava međusobne odnose i kvari krvnu sliku bh. društva. Hrvatima, dakle, ništa ne pripada, svima je već jasno da narod kojeg ima oko 15 % teži za svojim duboko nerealnim ciljevima, a to je da budu legitimno predstavljeni na svim razinama vlasti, što ne ovisi o nikakvim postotcima ni brojkama.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović gostovao je prije par dana na HRT-u i iznio niz neistina.

Bio je to još jedan klasičan pothvat da se „čaršijsku“ zločinačku politiku prema Hrvatima prikaže kao nešto humano i prijateljsko. Ponovno se Hrvatima na sve strane davalo, i više nego im pripada i više nego im treba.

Zapravo, možda je Bakir ipak u pravu. Kada se malo dublje uđe u analizu, zaista su Hrvati u BiH bili uvijek u zavidnom položaju i uvijek im se, zaista, davalo. Malo OHR, malo bošnjački glasovi dovoljno da nametnu Komšića, malo nemoćna i jadna strana diplomacija. Međutim, da ne ispada da je samo riječ o darivanju, valja napomenuti da im je ipak nešto i oduzimano.

Recimo, pravo da kao katolici sa svojom vjerskom tradicijom i simbolima proslave Božić u glavnom gradu države. Ali, to je samo jedan mali incident za koji je zaslužan Zoran Milanović, jer ne govori onako kako sarajevskim profesionalnim manipulatorima odgovara.

Slijedi izborna godina i ulazak u istu bez dogovora o Izbornomu zakonu neće biti nimalo dobar za Bosnu i Hercegovinu.

Bošnjaci kao politički faktor skupa sa svojim predstavnicima trebali bi shvatiti da im „status quo“ nipošto ne odgovara. Za to bi moglo biti kasno ako se izbori održe i ako se ponovno odigra cijeli proces, od biranja zastupnika u Domu naroda Federacije pa do izbora člana Predsjedništva BiH.

Sljedeće godina biti će ključna u svakom pogledu: i ako se izbori održe bez Izbornoga zakona i ako se održe s novim Izbornim zakonom i ako se nikako ne održe, odnosno ako se od stranaka s hrvatskim i srpskim predznakom bojkotiraju.

Svaka od tih situacija opečatit će budućnost ove složene i manjkave države na način da do kraja razgoli sve sumnjive interese.

U slučaju da se dogodi bojkot, doći će do još snažnije blokade institucija i država doslovno neće moći više funkcionirati.

Tek tada će i međunarodna zajednica shvatiti srž problema i sjedati po žurnom postupku sa svima za stol, a po glavi će joj se vrtjeti sve greške koje je počinila.

Ipak, još nije kasno da se pokuša spriječiti takav scenarij i treba raditi sve da do novoga Izbornoga zakona ipak dođe. Ako se ipak ne donese onda je ovo jedna od opcija. Druga opcija ili scenarij bi bio da se izbori „normalno“ održe bez novog zakona i bez bojkota.

To bi zapravo značilo da je Bosna i Hercegovina, njezin ustav i konstitutivnost kao ustavna kategorija još jednom poražena. Samo što bi to ovaj put bio posljednji, jer bi svima još jednom bilo jasno o kakvim malverzacijama i kakvoj kriminalnoj politici se radilo.

Kako god, nema dileme da će iduća godina biti prekretnica za BiH i za njezine narode. Ono što je za Hrvate izrazito bitno da njihovo političko vodstvo u promišljanju budućih događaja mora imati jasnu strategiju  i odgovor na svako pitanje.

To je najmanje što se očekuje u ovakvoj institucionalnoj krizi jer u protivnom dolazi u stanje političke indolencije i nepokretnosti, odnosno nemogućnosti da se nosi za izazovom vremena, što bi za Hrvate bilo pogubno i u ovom trenutku apsolutno neprihvatljivo.

VIAMarko Lucović
SOURCEBild.ba
Previous articleEvo koliko je novca ŽZH uplatila za sudske presude
Next articleLjudi, nije još ponoć, ali da se ne gnjavimo detaljima: Sve najbolje vam želimo u 2022.
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments