Recenzija Bilda: Don’t Look Up ili sve u što se stavi Di Caprio bit će solidan film. Evo najboljih i najgorih strana

Kakogod, taj dio se mogao bolje odraditi jer film svakako traje predugo pa se mogao iščupati još poneki kontekst medija kao dobrih dečkiju.

Don't Look Up
Leonardo Di Caprio, scena iz filma Don't Look Up, screenshot, izvor: Internet

Pogledao sam sinoć u komadu hvaljeno ostvarenje Don’t Look Up. Daleko je to od “slanja dublje poruke”, “vrhunskog ostvarenja” ili ičeg sličnog kako se ovom filmu tepalo u zadnje vrijeme otkako se stvorio hype o njemu.

Don’t Look Up je solidan filmić s poprilično dobrom glumačkom ekipom, a Leonardo Di Caprio nam je ponovno pokazao kako zna biti maestralan i da, doslovno, u kakav god okvir ga stavite, on će iz filma izvući ono najbolje.

Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba

Film je svojevrsna drugarska kritika svjetskog poretka: Neke pojave u politici i društvu koje se ne može ne primijetiti, poput medijske naklonjenosti pojedinim agendama, u filmu su fino prikazane, ali taman na razini banalizacije da ljudi kažu “ma ovdje se pretjeruje”, umjesto da se ljudima pokuša poslati dublja poruka i upozoriti na stvarnu povezanost, primjerice, američkih Demokrata i CNN-a.

Meryl Streep i njen sin su prikaz Donalda Trumpa i Ivanke Trump, a tom dijelu se poprilično pretjeralo, više nego što spada u dobar ukus i umjetnički prikaz. Vidio sam to već u prvoj sceni kada se u predsjedničinom uredu prikaže fotografija predsjednice pored koje stoji Steven Seagal.


Netflix i ideološko bojanje

Zašto bi, zaboga, predsjednica SAD-a prijeteljevala s nekim poput Seagala, fotkala se s njim i to držala u uredu? Već kroz tu scenu i uhljebljene vlastitog sina koji joj je predstojnik ureda autor pokušava biti “žestoki kritičar političkih elita”, ali na način da ipak kritizira one politike kojima i nije toliko sklon. Tako tipično dosadnjikavo holivudski i netfliksno ideološki obojano.

Kako god, Streep je ulogu odradila jako dobro, možda podjednako dobro kao i Di Caprio. Jennifer Lawrence je svoju rolu odigrala solidno, ali bi njen lik utjelovila podjednako dobro i bilo koja cura s treće godine glumačke akademije. Autori filma dali su joj poprilično nekarakternog lika i nešto što se bolje moglo odraditi. Doktorandica koja puši travu, ima pirsing, upozorava na svjetski problem broj jedan? Da nije mrvicu previše ideološki jednobrazno?

Cate Blanchett je odlično odradila ulogu kučke iz medija koja je sve spremna uraditi za slavu i još malo probitka na sceni, ali je, pobogu, pretjeran detalj u kojem priča da je spavala s dva američka predsjednika. Ljudi, pa dajte malo realnosti, nije ovo hrvatska dramska serija. Medijski svijet je prikazan previše jednostavno, a iako film traje predugo iz nekog razloga se nije stigla ponuditi i druga slika medija koji svemu, unatoč vremenskim izazovima, pristupaju ozbiljnije i bolje.

Koliko su mediji u društvu danas na lošem glasu i koliko se iste smatra nemoralnim, potkupljenim i lažnim, dovoljno govori scena s početka kada dečko od Dibiasky smišlja sulude naslove za članak o predsjedničinom “vidno uzbuđenom” ili “ukrućenom” suradniku, ali i kasnije, kada, nakon njenog ispada za spas planeta u eteru, prekida s njom preko autorskog komentara u mediju na kojem radi. Kakogod, taj dio se mogao bolje odraditi jer Don’t Look Up svakako traje predugo pa se mogao iščupati još poneki kontekst medija kao dobrih dečkiju.

Najbolja scena u filmu je kada gospođa Mindy u hotelu dočeka njega i njegovu novu ljubav pa ga izvrijeđa i izgađa tabletama i ovo je jako dobra uloga glumice koje se nakon Dva i pol muškarca baš i nismo nagledali, a što je šteta jer luda Rose ima što pokazati makar i kao sporedna uloga.

Don’t Look Up: Univerzalna poruka

Ima film i dobru, univerzalnu, ljudsku poruku, a to je da kada nam prijete velike nevolje nije loše biti uz svoju obitelj s obzirom na to da je neke velike probleme najbolje dočekati okružen ljudima koje voliš.

Ono što je također jako loše u filmu urađeno je uloga tehnoloških velikana u kreiranju naših svakodnevnih života i njihovom utjecaju na brojne procese. Ljudi koji stvaraju izume i nove vrijednosti, poput Jobsa, Bezosa ili Muska nisu nikakvi perverzni manijaci koji će smrtonosni komet pustiti da ide prema zemlji kako bi zeznuli kinesku prozivodnju.

I taj detalj s Kinezima i nedostatkom kemijskih elemenata je dobar u kontekstu prikaza Amerike kao centra svijeta. Iako ona odavno to nije, dobro je kroz ovakve miniprimjere, kada predsjednik Kine šalje SMS američkoj predsjednici, nemoćan, jelte, da uradi išta drugo, nostalgično se prisjetiti vremana kada se sve u našem dijelu svemira zaista vrtilo oko Amerike.

Previous articleĐoković je, čini se, unatoč ostanku u Australiji, odustao od nastupa na Australian Openu. Pogledajte što je učinio nakon odluke o deportaciji
Next articleTko je izigrao dogovor o izbornom zakonu, a kako međunarodna zajednica rješava sporove u BiH?
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments