Što se krije iza briljantnih Dodikovih komentara o bh. Hrvatima: Njegov as iz rukava ili Čovićeva politička mudrost? 

Više Dodik spominje treći entitet, Komšića i hrvatsku neravnopravnost nego Čović.

Milorad Dodik sinoć je ponovno briljirao. U dnevniku HRT-a do u detalje je objasnio svakom pa i najmanje zainteresiranom Hrvatu iz Hrvatske što je problem s Bosnom i Hercegovinom.

Dodik to radi već godinama. Ponaša se, doslovno, kao hrvatski predstavnik u Bosni i Hercegovoni. Gotovo da je postalo od viška komentirati tu vrstu istupa s obzirom na njihovu konstantnost.

Piše: Ivan Crnjac, Bild.ba

Iako nekima ne leži njegov stil jer ga promatraju onako kako o njemu piše nemaštovita sarajevska pseudoljevica i pseudograđanska opcija, Dodik nije nikakav siledžija iz Laktaša, šatorski pjevač ili ljubitelj borbi bikova. Ok, možda on privatno i voli borbu bikova, pjevanje po šatorima s Bajom Malim Knindžom ili borbu bikova, ali, zaboga, on nikako nije samo to. Naprotiv, ta njegova osobina je samo jedna u lepezi njegovih osobina i samo pločica u mozaiku osebujnog karaktera.

Gostovanje sinoć bi Dodiku, da postoje oni ljudi koji stvarno žele, naprimjer, pomirdbu Hrvata i Srba, trebalo minimalno donijeti neki oreden kao nagradu za tu pomirdbu, ali umjesto toga, njegovi normalni stavovi će biti ignorirani, a javnost u Hrvatskoj će ga držati genocidašem koji bi najradije ubijao malu bošnjačku djecu.


Istina, srećom, nije ono što pišu šegrti globalističkih medija i propovijednici novovalnih kvazipomiriteljskih ideja. Dodik nije nikakav faktor nestabilnosti, nego upravo suprotno, jedini istinski borac za BiH.

On čak ni sinoć na HRT-u nije negirao genocid u Srebrenici, a što mu mnogi “veliki Hrvati” vole spočitavati. On je i sinoć ponovio kako neki govore da se genocid jest dogodio, dok drugi kažu da nije, a kao sporno u Inzkovom nametanju Kaznenog zakona iznio ono što zaista i jest sporno – da neki tamo stranac donosi zakone koje bi eventualno mogao donijeti državni parlament.

To je stav koji u kontekstu BiH djeluje suvereno, prodržavno i slobodarski. Nema Bosni i Hercegovini boljitka dok neki stranac – bio to Schmidt ili Inzko, bio to Ashdown ili Lajčak, bilo što namće. Država u kojoj je od parlamenta i izabranih nositelja vlasti jači neki visoki predstavnik nije država.

No, u gostovanju na HRT-u nije toliko važna ni jaka bila ova priča oko genocida i kaznenog zakona. To je jasno svima koji se ne žele praviti blesavi, najjača je, zapravo, bila Dodikova prohrvatska priča. I ne, to nije bilo glumljenje za potrebe HRT-a, niti neka šarena laža za bh. Hrvate koji bi tu priču trebali prihvatiti kao kompenzaciju za ono što se Hrvatima dogodilo u Republici Srpskoj. Ta Dodikova priča je kontinuitet njegova politčkog života, a ponovio ju je sinoć po pitanju Komšića po tko zna koji put.

“Ne želim se pridružiti mnogim iluzionistima koji žele održati priču moguće BiH. Ona je moguće ako će se poštovati konstitutivni narodi, to su Srbi, Bošnjaci i Hrvati… 20 godina se to ruši, takva BiH je maligna, nemoguća… Dva konstitutivna naroda su s pravom ljuta, to su Srbi i Hrvati… Dovede se čovjek, Komšić, kaže džamija “izaberite njega” i džamija ga izabere. Muslimanski vjerski lideri. Džamija. Točno onoliko glasova koliko treba da se pobijedi autentičan hrvatski predstavnik, Muslimani imaju taj komoditet i mogu to uraditi. Sve što je protiv Hrvatske, hrvatskog naroda, tu prednjači Komšić, a to mogu potvrditi bilo gdje u svijetu, to nije fer prema Hrvatima. Pomozite Hrvatima da izaberu svog autentičnog prestavnika, to bi dalo šansu BiH”, kaže Dodik.

On godinama govori o štetnosti Željka Komšića, bošnjačkog nametanja izborne volje Hrvatima, preglasavanja, majorizacije… On to govori iz dva raloga. Prvi je dobra volja i njegova osobna i politička plemenitost, a drugi politička pragmatičnost. Zna on vrlo dobro da bi Hrvati i Bošnjaci, u slučaju da se dogovore, vrlo lako mogli zeznuti Srbe. Zato igra s Hrvatima jer su mu Hrvati karta za što jači položaj Srba. To je, iako nekim srbomrscima kakvih ima među Hrvatima nelogično, sasvim pragmatična politička pozicija.

Dodik se u medijima u Hrvatskoj više ponaša kao zaštitnik Hrvata od Čovića, barem na ovoj retoričkoj razini. Više Dodik spominje treći entitet, Komšića i hrvatsku neravnopravnost nego Čović. Pravo je pitanje što se iza toga krije: Čovićeva politička mudrost kako bi ispao odmjeren, kulturan, racionalan i proeuropski orijentiran pa dadne Dodiku megafon da problematizira stanje u BiH ili je riječ o tomu da je Dodik svjestan da su mu Hrvati posljednji as u rukavu koji mu može pomoći u obračunu s unitaristima iz Sarajeva.

Koja god opcija bila, Hrvatima je dobra. Ako je ova prva, onda još bolje, a ako je druga, onda bi Dodik mogao razmisliti o tomu da krene s osnivanjem SNSD-ovih podružnica u većinskim hrvatskim mjestima, a Hrvati o tomu da umjesto plebiscitarne podrške HDZ-u i strankama HNS-a podrže SNSD i Dodika kada on već obavlja posao hrvatskih političkih predstavnika.

VIAIvan Crnjac
SOURCEBild.ba
Previous articleTurković opet iskoristila poziciju za podvale i obmane, pogledajte što je napisala izraelskom kolegi
Next articleKamion se zabio u stijenu kod Žepča
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments