Velika i stručna analiza portala Bild.ba: Novi ekonomski poredak

Poseban aspekt kako rata, tako osobito sankcija je i pitanje energenata.

Svijet kakav smo poznavali u ekonomskom, ali i u drugim kontekstima, naočigled se urušava.

Naime, napad Rusije na Ukrajinu, iz kakvih god razloga bio, rušenje je i označava kraj međunarodnog pravnog i političkog poretka, dok je s druge strane, besprizorno otimanje imovine, kao i progon svega ruskog na Zapadu, usporedivo sa događanjima u Europi iz 30ih godina prošlog stoljeća.

Piše: Matej Živković, Bild.ba

Svjedočimo cenzuri bez presedana i na jednoj i na drugoj strani i potpunom izostanku i napadu na kritičku misao. Ne ulazeći u vojne, diplomatske i političke uzroke i implikacije ruske agresije na ukrajinski teritorij, u svom osvrtu bavit ću se samo zapadnom agresijom na rusku imovinu i vjerojatnim dalekosežnim posljedicama po globalni ekonomski poredak ali i buduću svakodnevicu.

Dakle, Rusija je, zbog svog vojnog angažmana u Ukrajini, podvrgnuta ekonomskim i drugim sankcijama većine zapadnih zemalja.


Ove sankcije dadu se približno poredati na slijedeći način: zamrzavanje imovine ruske centralne banke, ruskih komercijalnih banaka i financijskih institucija uložene u različite oblike kapitala na zapadnim tržištima, ograničenje ili zabrana izvoza za ruske proizvođače različitih proizvoda, zabrana letova ruskim komercijalnim avionima, isključenje iz sustava SWIFT, koji je najkraće rečeno sustav za međunarodna plaćanja, te niz drugih, sve do oduzimanja ili zamrzavanja privatnog vlasništva ruskih oligarha.

Ukrajina: Prema novim podacima 35 mrtvih u raketiranju kod Lavova. Tvrde da su im Rusi oteli još jednog gradonačelnika – Bild.ba

Ovakav angažman vlada u zapadnim razvijenim državama predstavlja urušavanje prava na privatnu imovinu bez povijesnog presedana, prava zahvaljujući kojem je Zapad, barem tako udžbenici tvrde, i postao razvijen i ekonomskim uzorom ostatku svijeta.

Oduzimanje imovine dosada je bilo moguće isključivo ako je ista stečena nezakonitim putem, a ovo je prvi put da se u modernom, navodno demokratskom svijetu vladavine prava, privatna imovina oduzima jer se oduzimatelju ne sviđa ponašanje države podrijetla imatelja privatne imovine.

Hipotetski ovaj presedan otvara mogućnost da svaka država svijeta vlastitom ili inozemnom rezidentu može oduzeti imovinu iz bilo kojeg razloga ako ga smatra dovoljno opravdanim.

Prvi i najveći udar sankcija je na ruske financijske institucije, a ogleda se kako je rečeno među inim i u zamrzavanju imovine od koje se značajan dio odnosi na ulaganje ruske centralne banke, kao i komercijalnih banaka u državne obveznice SAD, kao i europskih zemalja.

Zelenski u najnovijem obraćanju danas objasnio što je trenutno prioritet: ‘Činimo sve da slomimo otpor, blokiraju čak i svećenike…’ – Bild.ba

Vrijedi, konteksta radi, istaknuti kako je tijekom globalne financijske krize većina investitora tražila utočište u američkim i europskim državnim obveznicama, iako je upravo američko financijsko tržište bilo generatorom krize iz 2007. i 2008. Ovaj paradoks objašnjavan je činjenicom kako je prostor SAD i EU bez obzira što je izvorom turbulencije i krize, pravno, politički i ekonomski najsigurniji prostor, na kojem je pravo privatnog vlasništva i imovine neprikosnoveno.

Koliko će se ova paradigma održati, nakon sankcija Rusiji, ostaje za vidjeti. Obvezne rezerve većine država svijeta uložene su u američke državne vrijednosne papire različite ročnosti, što omogućuje različitim američkim administracijama raskošnost i život američkog potrošačkog društva iznad vlastitih stvarnih proizvodnih mogućnosti, jer privlače štedne viškove iz brojnih drugih država svijeta.

Međutim, kako je sankcijama američke vlade investirana imovina aproprirana od stvarnih vlasnika, otvara se pitanje buduće atraktivnosti ulaganja u SAD, kada vlasništvo više nije tako neprikosnoveno kako je nekad bilo.

U tom smislu osobito zanimljivo je za vidjeti što će Kina napraviti sa svojih 3,3 bilijuna USD ulaganja u obveznice SAD, sada kada postaje svjesna da administracija u Washingtonu može ta sredstva zamrznuti u bilo kojem trenutku iz bilo kojih razloga.

Jedna od mogućnosti je i rasprodaja ovih obveznica i konverzija u neki drugi oblik imovine, što bi srušilo ne samo američki financijski sustav, nego bi gospodarstvo odvelo u kameno doba, ali bi ujedno donijelo i velike gubitke kineskim investitorima.

Stoga takav rasplet barem u ovoj fazi nije izgledan ali više i nije tako nemoguć kako se u prošlosti činilo.

VIDEO | NATO opisao scenarij koji će se dogoditi, ako Moskva ‘zapuca’ na njihov teritorij. Ne zvuči nimalo lijepo – Bild.ba

Poseban aspekt kako rata, tako osobito sankcija je i pitanje energenata. Naime, dok zapadne zemlje prema vlastitim i medijskim navodima uništavaju rusko gospodarstvo, EU svakoga dana šalje 400 milijuna eura za energente Rusiji, de facto financirajući invaziju na Ukrajinu.

Nadalje, globalna nesigurnost prouzročena ratom u Ukrajini, potakla je divljanje cijena nafte, koje pogoduje proizvođačima, a među njima i ruskim državnim naftnim kompanijama.

Zbog ovih okolnosti traženo je da kartel proizvođača nafte podigne proizvodnju i na taj način smanji cjenovni pritisak. Takvu mogućnost i zahtjeve, prije svega američke administracije, barem za sada odbili su i Saudijske i vlasti UAE, ali i Venezuele koja je također pod sankcijama.

Stoga, kako god Rusija gubi sankcijama, tako dobiva poremećajima na tržištima energentima.

Poremećaj u cijeni nafte i drugih energenata na više načina su konzekventni po globalnu ekonomiju. Rast cijena kojem svjedočimo na dnevnoj osnovi dodatno će potaknuti inflaciju pokrenutu monetarnim olakšavanjem ili narodski rečeno tiskanjem novca u pandemijskom i postpandemijskom razdoblju posebice u SAD.

Uz vremenski odmak (time lag) cjenovni poremećaj će se odraziti i na cijeli niz drugih proizvoda koji u svoje cijene moraju inkorporirati povećane cijene transporta, i drugih energetski ovisnih troškovnih inputa poput pogonske energije, grijanja itd. i na taj način pojačati inflatornu spiralu.

Alternativa inflaciji, koja je nedavno privremeno već iskušana u pojedinim zemljama poput Hrvatske, je ograničavanje cijena. Međutim, ovakva politika za posljedicu može imati smanjenju motivaciju proizvođača za ponudom proizvoda kojima ne mogu formirati cijenu temeljem tržišnih zakonitosti, odnosno ne mogu ukalkulirati sve troškove i maržu.

Stoga se odlučuju za izlazak sa tržišta i iz proizvodnje što za posljedicu ima manjak ponude odnosno nestašicu. Pred nama je, dakle, izbor inflacija ili nestašice. Već viđene slike osobito u bivšim socijalističkim ekonomijama.

Opa! Konačno prestaje rat? Rusija: Postignut je veliki napredak u pregovorima s Ukrajinom, uskoro možda i ‘zajednički stav’ – Bild.ba

Odgovor vlasti na dvije recentne krize, one iz 07/08, kao i pandemijske bio je povećanje likvidnosti kako bi se ostvario, ili zadržao ekonomski zamah. U sadašnjim uvjetima pojačane inflacije, podizanje likvidnosti kao panaceja za prethodne ekonomske krize, u ovoj bi samo doveo do multipliciranja inflacije.

Treba reći kako inflacija suštinski obara kupovnu moć potrošača. To znači, da će, kako kupovna moć bude opadala, padati i potrošnja, a time i motivi kompanija za proizvodnju i zapošljavanje. Dakle srednjoročna posljedica će biti porast nezaposlenosti u uvjetima visokih stopa inflacije, odnosno stagflacija.

Ovakav scenarij već je viđen nakon Jomkipurskog rata, kada su arapske zemlje proizvođači nafte odlučili uvesti sankcije i embargo na naftu svim državama koje su podržavale Izrael u tom ratu. Time je potaknuta inflacija 70-ih godina, zaustavljena tek 80-ih godina značajnim naporima tadašnjeg guvernera FED-a Paula Volckera i podizanjem referentnih kamatnih stopa do čak 18%.

Dodatni poticaj krizi 70-ih godina bilo je i napuštanje zlatno-dolarskog standarda, koje ipak nije dovelo do konačne dedolarizacije svjetske ekonomije, bez obzira na činjenicu kako je tadašnji američki predsjednik Nixon, jednostranom odlukom okončao mogućnost konverzije zlata za dolar po fiksnom tečaju.

Dolarizacija svjetske ekonomije, očituje se prije svega u činjenici kako se većina međunarodnih plaćanja obavlja ili barem denominira u USD, pa se tako i većina transakcija i cijena energenata formulira u USD.

Svrha USD u međunarodnim financijskim transakcijama, pa tako i smisao prodaje nafte u USD jeste u mogućnosti da se za tako stečenu valutu nešto kupi. To nešto su najčešće američke države obveznice, ali i drugi oblici fizičke i financijske imovine u SAD, koje zbog toga i imaju mogućnost kroz svoj kapitalni račun sastavljen od inozemnih ulaganja i kredita uravnotežiti svoj tekući račun, odnosno visoke trgovinske deficite.

Zamrzavanje i drugi oblici otuđenja imovine koji se danas putem sankcija događaju Rusiji, a jučer Iranu ili Venezueli (pri čemu treba imati na umu da je za razliku od potonje dvije Rusija deveta ekonomija svijeta) dovesti će do neizbježne i ubrzane dedolarizacije svjetske ekonomije.

U ovom trenutku nepoznanica je tko je idući globalni valutni hegemon i hoće li ga uopće biti. Dedolarizacija će za posljedicu imati pad transakcija u prometu naftom i drugim globalnim dobrima izražen u USD, odnosno traženje kredibilnijih oblika međunarodnih plaćanja u smislu zaštite privatnih vlasničkih prava.

U tom svjetlu, ne treba, koliko god to nevjerojatno zvučalo, isključiti niti neku od digitalnih valuta. Time će pasti interes, kako za ulaganjima, tako i za kreditiranjem SAD.

Konačno manjak potražnje za USD prouzročit će i smanjivanje interesa za izvozom u SAD, te udarom na životni standard. Na drugoj strani smanjenje tražnje za različitim oblicima imovine u SAD zbog dedolarizacije dovesti će i do erozije američkih financijskih tržišta.

Sve navedeno primjenjivo je i na Europsku Uniju, pri čemu će učinci biti značajno neposredniji i dublji, ponajprije zbog bližih i intenzivnijih ekonomskih veza EU i Rusije, a osobito zbog energetske ovisnosti od Rusije. U tom kontekstu osim cjenovnih mogući su i poremećaji u snabdijevanju ruskim energentima, koji bi se osobito drastično osjetili u Njemačkoj kao energetski intenzivnoj ekonomiji.

Neke države u EU u tom smislu već najavljuju racionalizaciju u potrošnji ne samo živežnih namirnica, nove informacije govore o primjerice limitu na kupovinu ulja u Francuskoj, nego i u potrošnji energije, primjerice struje.

Riječju izobilje u kojem su Europljani živjeli zadnjih 50ak godina došlo je svome kraju. Dakle, ostarjelo europsko stanovništvo iščekuje neizvjesna budućnost obilježena nestašicama i hladnim zimama.

Iduće mjere Rusiji koje vrijedi istaknuti su isključenje iz SWIFT-a kao servisera platnog prometa i zabrana pristupa europskim i američkom tržištu. Isključenje iz sustava za međunarodna plaćanja će ubrzati procese inicirane pandemijom poput deglobalizacije ili pokretanja novih mehanizama za međunarodna financijska plaćanja i poravnanja, te ubrzati gubitak značaja zapadnih ekonomija.

Treba reći kako su u prethodnim ciklusima sankcija prema različitim državama nerijetko korištene multilateralne institucije, osobito ekonomske poput MMF-a i Svjetske Banke, što je značajno derogiralo njihovu ulogu i značaj i otvorilo dva procesa. Jedan je nastojanje izranjajućih divova poput Kine, Indije ili hladnoratovskih sila poput Rusije da preuzmu upravljanje ovim institucijama, a drugi je osnivanje potpuno novih multilateralnih institucija poput Azijske razvojne banke (Asian Development Bank) ili Azijske banke za ulaganje u infrastrukturu (Asian Investment Infrastructure Bank) s ciljem uskakanja u cipele Bretton-Woodskih blizanaca.

Konačno, sankcije u vidu zabrane pristupa europskim i američkim tržištima kao najatraktivnijim i najbogatijim narušit će njihovu aureolu privlačnosti, te otvoriti prostor drugima.

U ovoj fazi već je jasno kako Dubai kao hub luksuza preuzima primat, a za očekivati je da to učine i brojne druge egzotične sredine ponajprije Azije i Južne Amerike. S obzirom na učestalost i pretjerano korištenje ekonomskih i financijskih sankcija u dijelu javnosti nazvano militarizacijom sankcija ili militarizacijom dolara, bilo je samo pitanje trenutka kada će takvo ponašanje proizvesti reakciju i kontra učinke.

Osim posrednih posljedica sankcija i izravne ratne devastacije na prostoru Ukrajine i Rusije značajno će izmijeniti ekonomski pejzaž ovih dviju zemalja sa globalnim posljedicama.

Primjerice, obje zemlje su dominantni svjetski proizvođači žitarica i očekivati je kako će zbog izostanka proizvodnje uzrokovanog ratom cijena ovih roba na svjetskom tržištu značajno porasti praćeno već spomenutim višim troškovima energenata, što će dovesti do poskupljenja hrane. Na ovaj argument nesumnjivo će se naći i oni koji će ustvrditi da brojne zemlje imaju i vlastite resurse za poljoprivrednu proizvodnju, što je točno.

Međutim, Rusija je i najveći proizvođač umjetnih fertilizatora, pa će tako i lokalne proizvodnje značajno poskupjeti. Uglavnom, nastavno na sve prethodno, padom proizvodnje određenih hranidbenih artikala zbog neposrednih ratnih događanja, te porastom cijene inputa korištenih u poljoprivrednoj proizvodnji, nismo daleko niti od one biblijske o sedam godina gladi.

Izgledno je kako će posljedice ruske invazije na Ukrajinu, kao i sankcija kojima je Rusija zbog toga izložena označiti kraj, već naznačen covid-pandemijom, neoliberalnog poretka temeljnog na tržišnom gospodarstvu, slobodnoj trgovini i promociji demokracije i vladavine prava kakvom smo svjedočili osobito od kraja hladnog rata, kojim povijest, unatoč Fukuyamonoj tezi (the end of history), ipak nije završila.

VIAMatej Živković
SOURCEBild.ba
Previous articleVIDEO | U Beogradu vožnja podrške Rusiji. ‘Mirno i dostojanstveno’ uz uzvik: “Srbi i Rusi braća zauvijek!”
Next articleRusi ruše nebodere u Mariupolju, Ukrajinci udarili na njihovu kontrolnu točku
Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments