105 + 1′ i lopta u mreži za ekstazu Brazilaca na terenu i na tribinama. Lica u kockicama u nevjerici, ali samo na trenutak jer mi ipak znamo što slijedi. Vatreni su nas već naučili da nema mjesta pesimizmu i negativnoj energiji. Čak i one nevjerne Tome sinoć su vjerovale.
Piše: Ivana Soldo
Pobjednički mentalitet Dalićeva stroja ulijeva sigurnost i pjevat će se “Moja domovina” na Education Cityju večeras. U to su sigurni svi Hrvati i oni na stadionu i oni ispred malih ekrana. Ovo je naša igra, naš ponos i naš uspjeh. Ovo je naše prvenstvo. 15 minuta je dovoljno i pokazat ćemo još jednom da ovi rezultati nisu sreća i slučajnost kako mnogi velebni “analitičari” tvrde već rad, disciplina, zajedništvo i obitelj.
Cijela nacija, rasuta po cijelom svijetu, diše kao jedan. Otkucaji srca, iako ubrzani, kucaju u istom ritmu. Igrači to osjete. Stožer to osjeti.
Kako onda izgubiti?
Nakon vodećeg pogotka, režiser nam daje u krupnom kadru Neymara i njegovu “Tudo passa” tetovažu na vratu dok se na stadionu ori pjesma brazilskih navijača. U tom trenutku mi prolazi kroz glavu: “pa sve prolazi, istina, tako će i ovo vaše slavlje ubrzo proći”. I bi tako.
Brazilci su već upisali pobjedu jer, pobogu, zabio si gol na kraju prvog produžetka u vrlo iscrpljujućoj utakmici četvrtfinala Svjetskog prvenstva, nije mogao bolji tajming i to “maloj” Hrvatskoj, naravno da je nemoguće izjednačiti. Sigurni smo.
E pa niste sigurni. Čini se da je i Neymar zaboravio značenje svoje tetovaže. Nitko nije siguran kada je ova Hrvatska s druge strane pa ni veliki Brazil.
Omalovažavajte prije utakmice.
Ponižavajte tijekom utakmice.
Kajte se nakon utakmice.
Skromna, ali ponosna, ujedinjena i snažna poput zlatnog žita Hrvatska ide dalje. Odnosno, ne dalje. Ide do kraja. Ide do zasluženog vrha svijeta.
