Je li petokraka na vrhu zgrade u Rijeci važnija od hrvatske ekonomije?

Proteklih dana svjedočimo događaju koji je uzburkao duhove hrvatske prošlosti obojane u crveno i crno, dobro poznate i otrcane u medijskom prostoru.

Tako je riječka zgrada, inače arhitektonski nezanimljiva, postala medijska senzacija jer se na njoj kao umjetnička instalacija istaknuo poznati ideološki simbol u obliku petokrake.

Piše: Ivan Vrljić/Bild.ba

Zašto nitko ne pita zašto je Slavonija prazna i pusta? Zašto je propao, odnosno drastično oslabio hrvatski turizam? Ne, to nisu aktualna pitanja.

Nama je važnija petokraka ili koji ustaški uzvik da bi potpalili ionako zapaljiv medijski prostor u Hrvatskoj i okolici.


Dok mladi Hrvati peru čaše u Dublinu ili Münchenu, nas opet zanima petokraka koju smo, naravno, opet otkopali iz nekih trulih grobova prošlosti.

Bolje bi bilo da je zakopamo u prošlo svršeno vrijeme.

Naravno da ćemo se sjećati palih hrvatskih ratnika i vojnika na oltaru domovine. Njih se trebamo uvijek prisjećati s posebnim dignitetom i poštovanjem na sve obljetnice.

Uostalom taj znak je kamen spoticanja u hrvatskom društvu jer je uzrokom mnogih ubijenih i nestalih hrvatskih žitelja bez suda i mogućnosti obrane.

Nemojmo mladu generaciju učiti kojekakvim umjetničkim instalacijama kojima je cilj posvađati vječne rivale i destabilizirati hrvatsku ekonomiju koja je ionako na koljenima zbog pandemije koronavirusa.

Mlade ljude zanima kako povećati prosječnu hrvatsku plaću, kako ekonomiju podići iz pepela, kako mlade i obitelj spasiti od oskudice danas, sutra ili prekosutra da mogu normalno funkcionirati i odgajati djecu.

Nas zanima zašto su mito i korupcija ukorijenjeni u hrvatsko društvo i nesavladiva barijera pri pronalasku bilo kakvoga posla.

Kojekakve instalacije od petokrake i željeza koje nisu umjetničke, nego provokativne mogu imati svoje mjesto u muzejskim prostorima nekadašnjih država koje su već samim odlaskom u povijest zacementirale svoje mjesto u prostoru i vremenu.

Mlade više ne zanima podijeljeno društvo koje ne brine za ekonomiju i društvo općenito, nego nam ispire mozak glupostima iz prošlosti. Zanima nas zaposlenje, odgovornost i bolje sutra.

Ostalo ostavimo prosudbi stručnjaka iz djelokruga koje to zanima više od budućnosti mladih.

Reče jednom veliki čileanski pjesnik Pablo Neruda: Kada bih imao sto godina, moj najbolji dan uvijek bi bio sutra.

Hrvatima je ipak jučer uvijek važnije od sutra.

Bild.ba

Previous articleKoronom u BiH zaražene još 233 osobe
Next articleMala hercegovačka vinarija osvojila zlato na prestižnom ocjenjivanju vina u Londonu