Što se broji u Bosni i Hercegovini?

Dok se u ostatku Europe približava sljedeći desetljetni ciklus popisa stanovništva, Bosna i Hercegovina (BiH) i Sjeverna Makedonija su dvije od svega nekoliko zemalja u Europi čiji datumi provođenja popisa stanovništva nisu finalizirani.

BiH je svoje posljednje brojanje provela 2013. godine, ali rezultati su bili visoko preuveličani. Sva tri konstitutivna naroda, posebice Bošnjaci i Hrvati, su brojali pripadnike dijaspore kako bi povećali svoj udio u ukupnoj populaciji. Podatci popisa su nažalost korišteni za politička prepucavanja umjesto za alokaciju resursa u područja poput javnog prijevoza, obrazovanja i u konačnici, budući da zemlja postaje sve više svjesna Covid-19 pandemije, za zdravstvo.

BIH: ETNIČKA FRAGMENTACIJA, OPADAJUĆA POPULACIJA

Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.38 milijuna stanovnika. Međutim, ovaj broj je uključivao mnoge stanovnike u inozemstvu. Korigirani popis iz 1991. godine koji je isključivao dijasporu je pokazao da je tada bilo samo 4.14 milijuna ljudi u zemlji.

Tijekom rata, od 1992. do 1995., otprilike je ubijeno sto tisuća civila i vojnika i više od 2.3 milijuna ljudi je postalo izbjeglicama. Rat je imao devastirajuće i trajne posljedice na demografiju. Populacija se ozbiljno smanjila, a postratna ekonomska stagnacija, korupcija, neriješeni politički problemi i ukupna nestabilnost je otjerala mnoge građane da bolji život traže drugdje, najviše u Europi i Sjevernoj Americi.


Prema napuhanom popisu iz 2013. godine, BiH je imala 3.531.159 stanovnika. Međutim, ovaj broj je bio silno preuveličan te je od tada emigriralo dodatnih stotine tisuća ljudi. Još jedna posljedica rata je stvaranje velikog dijela etnički homogenog teritorija u BiH.

Zanimljivo, općeniti omjer tri konstitutivna naroda se nije mnogo promjenio. 1991. godine je bilo 44 % Bošnjaka, 17 % Hrvata i 31 % Srba; 2013. je bilo 50 % Bošnjaka, 15 % Hrvata i 31 % Srba. Međutim, njihov raspored preko zemlje se dramatično promijenio.

Između popisa iz 1991. godine i 2013. godine, broj Srba koji živi u današnjoj Republici Srpskoj (RS) se povećao za 15 %, dok je broj Bošnjaka i Hrvata smanjen za 61 % i 79 %. Danas, otprilike 95 % svih Srba u BiH živi u RS-u. Slična razina entičke homogenosti se može primjetiti i u Federaciji BiH (FBiH).

Od 10 županija, šest ima apsolutnu bošnjačku većinu, dok četiri imaju apsolutnu hrvatsku većinu. Između popisa 1991. i 2013. godine, broj Bošnjaka koji živi u današnjih šest županija sa bošnjačkom većinom se povećao za 12 %, dok se broj Srba i Hrvata smanjio za 90 % i 37 %.

Danas, otprilike 85 % svih Bošnjaka u BiH živi u ovih šest županija. Između popisa iz 1991. i 2013. godine, broj Hrvata koji žive u današnje četiri većinski hrvatske županije se povećao za 5%, dok je broj Bošnjaka i Srba smanjen za 10 % i 79 %.

Danas, oko 240 tisuća Hrvata, odnosno preko dvije trećine svih Hrvata u Bosni i Hercegovini naseljava ove četiri županije. Prije rata, gradovi poput Sarajeva, Zenice, Bugojna, Doboja, Livna, Čapljine i Banja Luke su bili multietničkog karaktera sa znatnom razinom populacije iz sva tri konstitutivna naroda te nijedna grupa nije imala apsolutnu većinu.

Svi ovi gradovi danas imaju jasnu većinu jednog od tri konstitutivna naroda. Jedini pravi multietnički grad koji sadrži barem 10 % svakog od tri konstitutivna naroda je Glamoč, čija se populacija od nešto ispod dvije tisuće sastoji od 30 % Bošnjaka, 30 % Srba i 40 % Hrvata. Očigledno, razina teritorijalne homogenosti je zapanjujuća.

Slijedom toga, zašto bi tri konstitutivna naroda fabricirala svojebrojeve kako bi pokazala da ih je više nego što ih uistinu ima ako su unutarnje granice između njih uvelike učvršćene? Općenito, popis iz 2013. godine nije bio percipiran kao statističko sredstvo za dugoročno planiranje nego kao prilika za pokazati političku snagu sva tri konstitutivna naroda.

Važno je napomenuti da se popisi u BiH također koriste za određivanje distribucije poreznih prihoda primljenih od županija FBiH. I Hrvati i Bošnjaci su imali opipljive benefite od pojačavanja populacije županije u kojima su većina. S druge strane, Srbi namjerno nisu preuveličavali svoj broj u FBiH. To je korišteno kao argument da je više Srba „nestalo“ iz FBiH nego što je Bošnjaka „nestalo“ iz RS-a tijekom 1991. i 2013. godine.

Agencija za statistiku je 2018. godine objavila detaljan pregled radne snage na 170 stranica, a koji je procijenio da u zemlji živi manje od 2.7 milijuna ljudi. To je mnogo manje od recentne procjene Tima Judaha od 3.3 milijuna u inače osvjetljujućem članku.

Ako pogledamo stopu nataliteta i emigracije, brzo postane očigledno da je stvarni broj ljudi koji žive u BiH uistinu oko 2.7 milijuna. Stopa nataliteta, kao i na ostatku Zapadnog Balkana, je doživjela dramatičan pad od 1991. godine. Te 1991. godine bilo je 65.430 živorođenih u BiH. Nakon rata, 1996. godine, taj broj je pao na 46.594, pad od 29 %.

Živorođeni su dalje padali do otprilike 33 tisuće i zadržao se oko te razine cijelo desetljeće od 2003. do 2013. prije nego je zemlja doživjela još jedan egzodus, dominantno mladih ljudi. U posljednje dvije godine, broj živorođenih je pao za zastrašujuće tri tisuće, odnosno oko 10 %.

U 2019. godini je bilo samo 27.209 živorođenih, odnosno 58 % manje negoli 1991. godine. Broj rođenja će vjerojatno nastaviti rapidno padati s obzirom na to da je nova generacija mladih ljudi brojčano manja od prethodne generacije, što će dodatno reducirati fertilnu bazu.

Svaka godina prošlog desetljeća je imala više smrti nego rođenja. Trenutno, neto saldo između rođenja i smrti je negativnih deset tisuća po godini. Kada svemu tome dodamo emigraciju, budućnost izgleda veoma turobna. Ironija je da će teritorij za kojeg se borilo tijekom rata uskoro u budućnosti biti prazan, sa novim generacijama bh. Državljana koji odrastaju u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje. Prema NDI anketi iz 2019. godine, polovica ljudi u zemlji ima člana obitelji koji je emigrirao u posljednjih pet godina.

Podaci Eurostata pokazuju da se između 2013. i 2018. godine preko 170 tisuća ljudi preselilo u EU koristeći radnu dozvolu. Ovo čak ne uključuje većinu Hrvata i neke Bošnjake s obzirom na to da gotovo svi Hrvati i mnogi Bošnjaci u većinski hrvatskim županijama imaju hrvatsko državljanstvo što im dozvoljava da žive i rade u EU bez radne dozvole.

Broj radnih dozvola u 2018. godini je bio 53.765 , a u 2019. godini je uzletio do gotovo 72.000. Broj radnih dozvola će vjerojatno nastaviti rasti budući da je Njemačka, zemlja sa najviše bh. imigranata, u ožujku liberalizirala vizne restrikcije za nečlanice EU. Kada u obzir uzmemo emigraciju i stopu rođenih, procjena o 2.7 milijuna naseljenih iz 2018. godine se više ne čini toliko niska.

Danas populaciju broji vjerojatno nešto iznad 2.6 milijuna. Međutim, lokalni političari ne rade previše kako bi se suočili sa emigracijskom epidemijom koja bi mogla prijetiti ekonomskog preživljavanju zemlje. Ustvari, omjer radnika i umirovljenika se rapidno smanjuje i opasno je blizu pada ispod 1.

Pandemija Covid-19 neće pomoći ekonomskim izgledima i postoji realna opasnost da će mirovinski fond u nadolazećim godinama implodirati budući da se sve više ljudi približava umirovljeničkoj dobi od 65 godina, a nove radne snage je sve manje.

Ako se ovi trendovi nastave, BiH bi kao zemlja mogla praktički nestati. To toga neće doći pucnjevima kao što su se mnogi tijekom godina bojali, nego cviljenjem. Demografski izgledi su grozni u već ionako siromašnoj zemlji punoj korupcije, političkih i etničkih tenzija i nadute birokracije. Već danas treba djelovati ako BiH želi imati šansu da zadrži svoju rapidno opadajuću populaciju.

Prvi korak bi trebao biti realističan popis stanovništva koji bi omogućio preciznu sliku koju zemlja treba kako bi modelirala i planirala bilo kakvu značajnu reformu. Kako bi to učinile, političke elite na sve tri strane trebaju svoje političko prepiranje ostaviti po strani i shvatiti da uskoro neće imati nad kime vladati ako se odmah ne suoče sa demografskom degradacijom.

Originalni tekst možete pronaću na ovoj POVEZNICI.

Bild.ba

Previous articleNasilnici iz Kaštela izašli na slobodu; evo što kaže otac zlostavljanog mladića
Next articlePrvi neslužbeni rezultati iz SDP-a, evo tko uvjerljivo vodi