Zašto Zoran Milanović jest moj predsjednik, a Željko Komšić nije

Zoran Milanović predsjednik je Republike Hrvatske i svih njenih građana. Dakle, predsjednik je svim ljudima na svijetu koji posjeduju hrvatsko državljanstvo. Pored toga, on je predsjednik i svima onima koji nemaju hrvatsko državljanstvo ali se osjećaju Hrvatima i dijele hrvatski nacionalni identitet. Tu doslovno ništa nije sporno. Ogromna većina Hrvata koji žive u BiH posjeduju dvojno državljanstvo, hrvatsko i bosanskohercegovačko, te im je kao takvima predsjednik upravo Zoran Milanović. Iako bh. Hrvati nisu za njega dominantno glasovali, to ne znači da ga ne priznaju. Milanović je izabran na fer izborima na kojima su sudjelovali svi hrvatski državljani bez obzira gdje na svijetu stanuju i po fer izbornim pravilima. Nije koristio nikakve rupe u zakonu, niti je svoju kampanju bazirao na sotoniziranju bilo koje nacionalne zajednice. Njegov izbor za predsjednika bio je pravi festival demokracije. Čestitke na fer pobjedi dobio je i od svojih protukandidata, što je jasan odraz političke kulture koja postoji u Hrvatskoj. Tako je dobio puni legitimitet i legalitet biti predsjednikom doslovno svih Hrvata svijeta. Istovremeno, Komšić nemam nikakve veze s Hrvatima u BiH, niti igdje drugdje na svijetu, i definitivno nije njihov politički izbor. On je uzurpator političke pozicije koja je namijenjena za političko predstavljanje hrvatskog naroda koji živi u BiH. Kako je na tu dužnost, koristeći rupe u Izbornom zakonu BiH, izabran glasovima bošnjačkog naroda, jasno je kako se radi o prijevari i kako on nikako ne može biti hrvatski politički predstavnik. Komšić je jednostavno drugi bošnjački član Predsjedništva BiH. Biran je glasovima Bošnjaka i to je to. Zanemarimo čak i žestoku protuhrvatsku kampanju koja je mobilizirala Bošnjake da za njega glasuju upravo na pobuđenom sentimentu neprijateljstva prema hrvatskom narodu koji živi u BiH. Ne, dakle, iz neprijateljstva prema HDZ-u ili Draganu Čoviću, nego upravo iz neprijateljstva prema svojim susjedima hrvatske nacionalnosti. Sve da je vodio i najuljudniju kampanju, da se nakon izbora ponašao vrlo korektno prema Hrvatima, on bi i dalje bio uzurpator hrvatske stolice u Predsjedništvu BiH jer ga hrvatski narod nije izabrao za svoga predstavnika. Zoran Milanović to vrlo dobro zna i jasno artikulira u svijetu. Njegovi sugovornici to vrlo dobro razumiju, jer se zapravo tu više nema što ni objašnjavati.  To znaju i svi iole relevantniji akteri na bošnjačkoj političkoj i medijskoj sceni, iako to nikad ne bi javno priznali. Laži koje se plasiraju oko toga koga predstavlja Komšić prvenstveno su upućene stranim diplomatima u Sarajevu, kako bi im se zamaglio pogled na stvarnu situaciju u nadi da će u svoje glavne gradove poslati izvještaje koji Sarajevu idu u korist. Domaćoj, bošnjačkoj javnosti, nije potrebno ništa ni zamagljivati ni pojašnjavati. Ta javnost vrlo dobra zna u čemu se sastoji prijevara fenomena Komšić i što su joj krajnji ciljevi - izbacivanje Hrvata kao naroda iz svih političkih tokova u zemlji. Zbog tog i imamo ovako vulgarne reakcije iz Sarajeva na izjave predsjednika Milanovića, jer u nedostatku bilo kakvih protuargumenata jedino što ostaje je psovati. Zoran Milanović, dakle, jest predsjednik i Hrvatima u BiH, pa i meni koji za njega nisam glasovao. Željko Komšić je, uz Šefika Džaferovića, na prijevaru izabrani drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, čak i onim Bošnjacima koji za njega nisu glasovali. Dnevnik.ba